Putna infrastruktura na prelazu iz turskog u austrijski period bila je nedovršena i za ono vrijeme. Sa komplikovanjem politi?kih prilika, uz ustanke, Porta je nastojala da poboljša komunikacije. Uvela je telegrafske veze i krenula sa nešto agilnijom izgradnjom puteva.

Kasnije, u opisima BiH (npr. knjiga Opis Bosne, Kova?i?), daje se topografska skica jedne, kako se naglašava, višestruko poho?ene ceste, koja presjeca Isto?nu Hercegovinu.

Otto Blau naglašava da ima namjeru da upotpuni materijale (znanja) u ovoj, opet s eponavlja, malo poznatoj oblasti.

Hercegovina tog vremena dakle ima ?etiri velike puta:

1.) od Kotora preko Risna, Grahova, Nikši?a i Jezera preko Taschlidze i Prijepolja;

2.) od Dubrovnika preko Trebinja, Gacka i Fo?e prema ?ajni?u, gdje se spaja sa konstantinopoljskom carskom cestom ka Bosni;

3.) od Dubrovnika preko LJubinja, Stoca i Mostara prema Duvnu;

4.) od LJubuškog preko Mostara prema Konjicu (u fusnoti stoji:"Autor naravno još ne poznaje novoizgra?enu Neretvansku cestu")

Druga od navedenih carskih cesti se prostire sljede?im pravcem...

Od Carina, na granici opštinske oblasti Dubrovnika (tada još nazivanog Ragusa), po?inje prohodna staza, koja je na ?etiri sata toliko stjenovita, kamenita i toliko zamorna da tovarni konji skoro ne mogu da stupe na nju. Onda slijedi jedan dobar put koji se prostire kroz trebinjsko polje. Prolaskom kroz ovo manje utvr?enje ljeti, mora se gaziti rijeka Trebišnjica dok se zimi prolazi u jednom malom ?amcu. (autor ovdje Trebišnjicu naziva Trebišnjica, ali daje i nazive koje su koristili Kova?evi? i Aleksi?: Trebinš?ica, a moglo se ?uti i  Trebin?ica, Trebinjštica  ili tome sli?no).

Gdje po?inje onaj dobri dio puta teško je re?i. Na jednom mjestu se kaže da je bolji dio puta u Trebinjskom polju, ali nije jasno kakva je ta?no spojnica sa Dubrovnikom preko Ivanice, i šta stvarno zna?itoliko loš put, da njima teško mogu i natovareni konji?! O?igledno, ovdje bi mogla biti rije? o slikovitom izražavanju, a ne o opisu koji bi imao ambiciju da bude tehni?ki ekzaktan. Tim putem, kona?no, transortovana je i teška artiljerija.

Od Trebinja prema brdu Gljiva je put stjenovit; onda nastaje šumovita oblast kroz koju vodi put u veoma dobrom stanju preko sela Mosko, Skrbotno, Orah, ?epelica (granica izme?u okruga Trebinje i Gacko!?), onda se uspinje u brda Drakuljica (!?) i ide pola sata kroz jedan uzak prolaz, ?ija se jedna strana ponovo otvara prema jednoj zaravni. Do gradi?a Bile?a je put loš. Odavde, od Bile?e, po?inje lijep put koji vodi kroz šumovite predjele te doti?e sela Bogdaši?i i Trnovica; u Trnovici se nalazi jedan han koji putniku nudi odmorište.

Iza ovog sela se ponovo penje kroz šumovite visine; na vrhu jedan osmatra?ki toranj. Iza ovog brda se prolazi kroz mjesto Korita, odakle se put dalje penje i za pet sati preko golog stjenovitig vrha Kobilja glava dospjeva u Cernicu. Ovdje izvire potok iz jednog nepresušnog izvora. Onda se prolazi kroz oranicama i pašnjacima bogat krajolik Gacka, dva sata po dobroj cesti do sela Lipnik.

Odatle vijuga prohodan put kroz šume i gole pašnjake prema selu Vrba koje leži u podnožju brda ?emerno. Iako je put prohodan, istina dosta je zamorno putovati ovom trasom jer na daleko ne postoji selo ili neko drugo preno?ište.

Tek nakon jednog dvosatnog mar?a preko ove pustare, dolazi se do Sutjeske i dalje prema selima Trnova, Luka i Grab. Odavde po?inje granica okruga Fo?a, a krajolik življi; prvo mjesto se zove Belegije, sa jedne strane neprohodan prolaz Prosje?nica; sela Suha, Tjentište i Porojevi?i na ugodnoj cesti, koja se još jednom preko jednog brda na kojem leži Džemat Belene, uzdiže iznad doline Drine.

Prije se na ovoj rijeci u blizini Fo?e nalazio most; od kada je ovaj urušen, putnici i roba su prevoženi uz pomo? jedne vrste skele. ?etvrt sata udaljeno od mjesta pristanka skele se nalazi mjesto Fo?a sa oko 10.000 stanovnika, muhamedanaca i pravoslavaca, poznato po proizvodnji i izvozu sablji, velikih i malih  oštrica za jatagane.

U Fo?i se nalazi 17 džamija, od toga 9 njih je pokriveno olovom (!?). Od Fo?e put dalje vodi prema ?ajni?u, zajedno sa velikom dubrova?kom cestom i preklju?uje se na carigradsku cestu. (Od novijih putnika je botani?ar Knapp proputovao dionicu puta izme?u Fo?e i Gacka, kada je posjetio Volujak: išao je  preko sela Vrba i  brdskih proplanaka na ?emernu, preko sela Izgor se popeo na Volujak do regiona sa "krivim" drve?em, otkrio tamo jedno ve?e jezero i pronašao naro?ito interesantne biljke tokom tog putovanja.

(Izraz otkrio sasvim je kolonijalan. Otkrio za evrospkog ?itaoca, ne za domicilno stanovništvo, koje je u tom regionu znalo za desetine jezera, mislim da ih je samo na Zelengori šesnaest?!)

Iz starih itinerera (do 12. vijeka su karte regiona bile u formi itinerarija tj. u formi opisa putovanja sa stanicama) može se konstatovati da ovaj put dijelom odgovara opisu putanje misije od Dubrovnika do Carigrada iz 1792. godie i  putovanju Jeana Chenana koji je 1547. godine na putu od Dubrovnika u rudnike srebra kod Karatova (!?) i Jagodine stajao u stanicama Trebign, Sernich i Cochio što prili?no odgovara imenima mjesta Trebinje, Cernica i Fo?a, a što sam ja ve? spomenuo u svom mjese?nom izvještaju Berlinske Akademije u decembru 1866. godine.

Na mojoj karti Hercegovine iz 1861. gidine je ova ruta upisana samo u glavnoj trasi, još manje ta?no nego iz istog izvora kao kod Roskijevi?a zato ovom prilikom dajem neke detalje Dragomana Markovi?a i turskih oficira iz general-štaba Omer Paše. Kada se dolaze?i iz Trebinja približava dolini u kojoj je smještena Bile?a, mjesto se primje?uje iz jedne osmatra?nice, koja je smještena na jednoj izbo?ini uzvišenja koje se spušta ka sjeveozapadu. ?etvrt sata prije Bile?e se nalazi dubok ponor iz koga izvire više voda i kre?u?i se ka jugu vjerovatno uti?u u Trebišnjicu.

Od Bile?e, kre?u?i se ka sjeveru, sa desne strane ostaje zaseok Balika, dok dalje do Ogulišta vodi put od dobrih pola sata, odakle je prema istoku na sat vremena hoda jedna dolina i selo Trisindol. Slijede Nova i Stara Dubrava (Staru Dubravu ?ine svega 3 turske i 2 hriš?anske ku?e ka zapadu, udaljene ?etvrt sada jedna od druge); 10 minuta dalje desno na padini Bogdanica, bliže sjevernom skretanju puta nakon tri ?etvrtine sata, zna?i od Bile?e nekih 2 sata udaljena je Trnovica sa jednom osmatra?kom karaulom za 20 ljudi. Nakon polu?asovnog uspinjanja odatle se ukršta pješa?ka staza koja vodi od Plane prema Preravi (mjesto sa 10 ku?a?!) koje se nalazi na jedan sat u sjever-isto?nom pravcu; na daljem putu, izlaze?i iz guste šume na svijetlo dana, na jednoj izolovanoj kupi nalazi se karaula Ladžova; slijedi jedan dobar sat spuštanja niz stjenovito brdo da bi se došlo do stare vodene cisterne i ku?e Palanka, jedino mjesto na cijelom putu gdje se iz jedne stare cisterne dobija pija?a voda.

Korito se nalazi  45 minuta dalje. Predio odgovara imenu Korito; sa jedne strane malog mjesta ponovo put ide uz brdo; nakon sat i po prolazi se Palanka odakle je još 3 sata do ?ajni?a. Isto?no od Korita, sat vremen udaljena se nalazi Bitelina ili Bitelica.

Zbog povremene nesigurnosti navedene glavne ceste bira se jedan drugi put od Bile?e do Korita; dionica puta iznosi 6 sati, 3 od Bile?e do Plane, odatle 3 sata do Korita: U tu svrhu se uzima pravac zapadno od Bile?e na Podvisin. Podvisin je smješten na obodu bile?ke visoravni tako da Bile?a, Podvisin i Nova Dubrava ?ine jedan jednakostrani?ni tougao gdje  izme?u dva posljednja navedena mjesta (ta?ke) se u jednoj liniji nalaze sela Zadoviš?e i Pridvor (10 ku?a).

Sjeverozapadno od Zadoviš?a penje se put na kome prolaze?i specifi?no strmu krivinu nailazim opet na jednu cisternu te stižem do jednog propalog (srušenog) hana (dva sata od Bile?e, sat od Plane).

Plana se prostire široko raštrkana u luku od juga ka sjeveru oko jednog brda i broji negdje oko 80 ku?a. Na nekih pola sata od Plane se nalazi zaseok Jeganjadice, pola tursko pola hriš?ansko i u istoj udaljenosti sjeverozapadno od Plane je selo Ge? sa 10 ku?a u blizini izvora koji izgleda oti?e ka uskoj dolini Fatnice.

U narodnom jeziku ova stara glavna cesta u Isto?noj Hercegovini nosi naziv Drum, barem mi je Omer Paša tako pisao u jednoj karti od 8. jula 1861. koja se odnosila na kretanja u okrugu Bile?a gdje je tada komandovao Derviš Paša: "Upravo sam dobio raport od Derviš Paše u kome me obavje?tava da mje?tani 14 sela sa svake strane puta Drum, koji su se prošle godine odselili, mole  za dozvolu da se vrate u svoja sela".

I ovo staro ime (gr?kog porijekla) upu?uje na to da je jednom ovuda vodila glavna trgova?ka žila od Jadranskog mora ka unutrašnjosti.

Rimski vojni?ki put koji vodi prema Taschlidzi (Ilidža) naro?ito vrijednoj pažnje zbog anti?kih monumenata po svemu sude?i pada sa Drumom u isti pravac. Poruka jednog turskog vojnog ljekara u novije vrijeme kaže da su rimske starine u blizini Crkvice ugledale svjetlost dana.

(Ne mogu zaklju?iti na koju se Crkvicu ili na koje se Crkvice misli. Na mapi ih je po Hercegovini na stotine.)

U etnografskom pogledu ovaj pojas zemlje zaslužuje posebnu pažnju. Ako me moje posmatranje ne vara, onda je upravo opisana linija od vajkada bila narodna me?a i sada je granica gdje staroilirski prodire u slovenski element. Sada, pošto je (naseljavanje) u potpunosti absorbiralo staro stanovništvo u Bosni i Hercegovini, nije lako utvrditi bilo koja karakteristi?na obilježja za rudimente prošlosti.

Ipak, želim skrenuti pažnju  da je sljede?e vrijedno daljeg posmatranja. To su ova doma?a imena i prezimena. Bez daljeg je poznata ?injenica da su u Bosni i Hercegovini  Muhamedanci koji poti?u od starih stanovnika zemlje koji su konvertirali u Islam tek od 16. vijeka ili dijelom još kasnije, zadržali svoje obi?aje da i dalje vode svoja familijarna imena tj. prezimena. Ja sam ih nekoliko stotina sakupio iz razli?itih dijelova provincije i pritom zapazio da su imena, posebno prezimena (turska li?na imena se ovdje ne uzimaju u dublje posmatranje) drasti?nija i karakteristi?nija su što je oblast iz koje poti?u udaljenija tj. osamljenija.

U mojoj zbirci se dalje markiraju posebno oblast Fo?e i okoline sa stranim, niti turskim niti slovenskim imenima.

U daljem tekstu, autor navodi najinteresantnija imena iz svoje zbirke što je, vjerujem, posebno interesantno za etnografe...

Autor završava citiraju?i Hahns-a (!?), koji preporu?uje "našim nasljednicima" da što više prou?avaju ovu nezasluženo zanemareno, i o?ito i za tadašnje Evropljane - interesantnu temu, što se - svjedoci smo - u mnogim stvarima, i pored brojnih komunikacija, da ne pominjem nove informacione tehnologije, nastavlja i danas. Dokaz je ne samo utisak nego i more izjava u kojima je evidentno da nas Evropa još uvijek dobro ne poznaje, i da zato treba nastaviti tragom ovog (Otto Blau), i drugih istraživa?a.

Komentarišite vijest