Rijeka Vrijeka teče kroz Dabarsko polje svega oko dva i po kilometra, prije nego što se izgubi u ponoru Ponikva. Ova kraška ljepotica u ljetnom periodu podsjeća na oveći potok,...

...ali je i takva odavno postala poznata i nadaleko se pročula po svojoj ljepoti.

Kako i ne bi kad je njena, ničim zagađena, voda bistra kao suza, a tokom cijelog toka, bez bilo kakve bojazni, može da se pije zimi i ljeti. Istina, ljeti se u donjem dijelu toka zagrije, ali je i tada bistra kao hercegovačka ljuta lozova rakija i za piće je čak i na samom ušću u jamu Ponikvu.

Nekada su njeno izvorište krasili mlinovi, čiji su vlasnici bili Ilići, Vujovići, Pešikani... a žito se dogonilo sa raznih strana, čak i iz sela udaljenih i po 30 kilometara. Tu su vlasnici žita znali i da prenoće čekajući da dođu na red, a ispred mlinica bi, pričaju, redovno bilo zavezano na desetine konja, magaradi i mazga. Danas su od mlinica ostale samo zidine nad koje su se nadvile grane vrba i drugog drveća, ali i priča o nekadašnjim vremenima. Prema jednoj od tih priča endemična riblja vrsta gaovica iz Vrijeke završavala je na trpezama bogatih i stigla čak daleko do Stambola grada i sultana svijetloga.

Rijeka Vrijeka

Elem, prema toj priči, putovali Hercegovinom, uzduž i poprijeko, turski putopisci, vojskovođe, ajani i drugi emisari, pa probali i čuvenu ribu gaovicu. Probali i uvjerili se u njen kvalitet i istinitost tvrdnji da ona podmlađuje i sve ispričali i sultanu, pa i on poželio da je proba. Kažu da su gaovicu u Stambol slali nakon sušenja, ali i svježu. A da se ne bi pokvarila na tako dugom putu zavijali su je u lišće jasena i smokve, u kome bi ona sačuvala sva svoja afrodizijačka i druga svojstva.

- Gaovica živi u pećinama i jamama, odnosno podzemnim vodama, a na površinu izlazi u jesen i rano proljeće kada nabujaju podzemne vode, a tada se i lovi. Riječ je o sitnoj ribi dugoj u prosjeku oko desetak centimetara, ili još manje, ali izvanrednog ukusa.

Rijeka Vrijeka obiluje i drugim vrstama životinjskog i biljnog svijeta. Tu je i pastrmka potočarka, zatim riječni rakovi, pa vidre i brojne ptičije vrste koje se kite oko rijeke i u cijelom Dabarskom polju. Nigdje riba brže ne raste i napreduje kao u Vrijeci, a izvanredan prirast bilježi zbog obilja hrane.

Ubacivali smo i kalifornijsku pastrmku, ali ona tu može da se zadrži dvije ili najviše tri godine. Čim doraste do mrijesta zauvijek nestane kao da ni postojala nije. Najprije smo se pitali o čemu je riječ dok nismo utvrdili da nije poslušala svoj iskonski instinkt i otišla nizvodno, kroz jame, pećine i vodene podzemne kanale i završila u Bilećkom jezeru, ili možda u rijeci Bregavi, jer ko će sve znati gdje se vode Vrijeke, poslije poniranja u Ponikvu, ponovo pojavljuju na površini zemlje - priča Zoran Vujović, koji je ribočuvar Sportsko-ribolovnog društva "Bileća" iz istoimenog grada.

A to društvo gazduje vodama Vrijeke, pa su posljednjih godina puno učinili ne samo da je poribe i zaštite od krivolovaca nego i da uljepšaju njene obale. Tako redovno čiste, sijeku šiblje i na drugi način uljepšavaju obale ponornice, na kojoj su napravili i dva drvena mostića, za svoje potrebe, ali i da bi služili mještanima Bijeljana i drugim selima na obodu Dabarskog polja, znatno manje stanovnika nego nekada, ali i oni što su preostali znaju puno toga da ispričaju o ponornici Vrijeci jer svaki njen vrutak krije po jedno kazivanje.

Ima još jedna specifičnost za ovu krašku ljepoticu jer je ljudi koji žive uz dio gdje ona izvire zovu Vrijeka, dok je u drugim dijelovima bilećkog kraja zovu Vrioka. Oba naziva su tačna, a narod koristi onaj na koji je navikao.

Bogato lovište

Oko rijeke Vrijeke prostire se na sve strane bogato lovište. A u njemu vukova, divljih svinja, srna i druge sitnije divljači ne nedostaje. Neko od spretnih lovaca ubio je nedavno i dvije lisice, ali kako lisičiju kožu, koja je nekada bila na cijeni, više niko ne otkupljuje ostavio ih je u susjednom Divinu na vidnom mjestu, da ih gleda svako ko prolazi putnim pravcem Bileća-Berkovići. Na isti način je završio i jedan jastreb kokošar, neka se zna da više neće u kokoši i da je riječ o izuzetno bogatom lovištu.

Dabarsko polje
U prostranom kraškom Dabarskom polju ima blizu četiri hiljade hektara najplodnije zemlje. Ranijih godina cjelokupno to polje u jesen, zimu i proljeće pretvaralo bi se u ogromno jezero. Nabujala Vrijeka, počne da vraća vodu nazad iz prezasićenog podzemlja, pa sve poplavi. Voda se na Dabarskom polju znala da zadrži i po nekoliko mjeseci. Probojem tunela Fatničko polje - Bilećko jezero i nešto ranije Dabarsko polje - Fatničko polje poplave su postale prošlost. Ali nije baš i da su sasvim iščezle, pa se čeka da budu završeni još neki radovi u okviru projekta Gornji horizonti i da se tek onda krene sa intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom u ta dva polja.

Komentarišite vijest