RADOVAN KARADŽIĆ redovito je održavao predavanja obasjan svjetlima reflektora i zujanjem kamera dok je u njegovoj pratnji uvijek bila tajanstvena Mila(Zena u sredini crna majica).
Predstavljao ju je kao ljubav svog života i nigdje nije išao bez nje. Tako bar tvrde članovi redakcije časopisa Zdrav Život s kojima je Karadžić redovito surađivao. Sredovječna crnka imenom Mila pratila ga je gotovo uvijek, tijekom svih posjeta i putovanjima. Nisu znali ništa o njoj, ne znaju ni je li živjela s njim, odakle je i čime se bavi. Nije poznato ni njeno prezime.
Ponašali su se kao bračni par
"Pratila ga je na svakom predavanju i ponašala se kao njegova supruga. Držali su se za ruke, išli zagrljeni, a oslovljavali smo je s Mila", kazala je za Blic Tanja Jovanović. Ispričala je kako bi kad su išli negdje na put odlazili po Radovana i Milu kod pizzerije u Novom Beogradu te da je Karadžić, ukoliko ne bi bilo mjesta za Milu, kazao da neće putovati bez nje.
Da je njegova maska zaista bila uvjerljiva za suradnike potvrđuje i stručnjakinja za kinesku medicinu Maja Đelić koja je s njim prošle godine u Smederevu održala predavanja na temu "Odnos tihovanja i meditacije". "Uvijek je imao puno vremena na raspolaganju. Nije imao bosanski naglasak. Bio je jako kulturan, samouvjeren, šalio se, nije odavao utisak uplašene osobe, niti nekoga tko ima bilo kakav problem. Nikada nije pričao gdje je živio, ali je govorio da ima sinove i unuke. Nije spominjao kćerku. Pričao je o obrazovanju djece te da ih nikada nije pritiskao, da im je davao slobodu, ali ništa konkretno, gdje djeca žive ili slično. Nikad ničim nije odao svoj identitet. Govorio je da je radio na klinikama, jedna oko Slavije i druga u Novom Beogradu", kazala je Maja Đelić za Blic.
"Prošao cijeli svijet... i Himalaje"
Prije predavanja Karadžića bi predstavili kao neuropsihijatra iz Amerike, koji je proputovao cijeli svijet, uključujući i Himalaje. Svi njegovi suradnici, bez iznimke, opisuju ga kao karizmatičnu i toplu osobu, koja se dosta razumjela u alternativnu medicinu. Ono što ga je izdvajalo iz mnoštva, osim neukrotive brade bio je i perčin na vrhu glave, koji je bio zavezan na jako neobičan način. Uvijek je nosio šešir i lanene, neobične stvari. Mnogi od njih pronalaze sličnosti s indijskim guruima.
Jedna "vremešna Beograđanka", kako piše list, odlučila je otkriti javnosti tajne Karadžićeva liječenja. "Nije koristio lijekove, samo klasičnom bioenergijom... Znate, rukama iznad tijela. Da znate, i nekako mi je bilo malo bolje“, kazala je novinarima. No, pokolebala se kad je vidjela svog liječnika na televiziji, u drukčijim okolnostima. "Sad ne znam je li mi bilo bolje od autosugestije ili dr. Dragan, oprostite Karadžić, stvarno ima bioenergiju", zapitala se.
Srpska spisateljica sve predvidjela u knjizi
Zanimljivo je i to da se prije dvije godine srpska spisateljica Mirjana Đurđević u svom romanu "Prvi, drugi, treći čovjek" pozabavila temom potrage za Karadžićem ne sluteći da će je mašta odvesti na pravi trag.
Naime, vješta spisateljica je u romanu najvećeg haškog bjegunca smjestila u jednu beogradsku ordinaciju u kojoj radi kao psihijatar. Ide tako daleko da piše kako Karadžiću u posjeti dolaze razni špijuni, od američkih pa do ruskih. Dok je pisala roman njen izdavač ju je cijelo vrijeme požurivao, jer ga je bilo strah da će Karadžića uhvatiti pa bi onda cijela priča pala u vodu.
