Mnogo puta me je interesovalo, a ni danas ne znam odgovor, kako to, da jedan pokatoličeni ili poturčeni Srbin, tako snažno prihvati drugu vjeru i tako snažno se bori za nove ideale?!
Naša Hercegovina je očit primjer za takvo nesto. Ne treba biti vrstan istoričar pa pričati o tome. Sve se to dogadjalo u našoj skorijoj i daljoj prošlosti.
Što se Srba Katolika tiče, poznato je da su najbrutalnije ustaše dolazile upravo iz njihovih redova. Kada to kažem, uglavnom mislim na Zapadnu Hercegovinu, koja je takođe nekada bila Srpska. Da bi se dokazali u novom ruhu, ili ne znam zašto već, činili su, u oba protekla rata, brutalne zločine prema Srbima. O tome postoje mnogi dokazi. Ali i dokazi o tome kako su nekada i sami bili Srbi Pravoslavci. Recimo, selo Ravno, nalazi se na polovini puta između Trebinja i Ljubinja, čisto hrvatsko mjesto, i ustaško. Da li znate, da se u Ravnom nalazi Katolička crkva, ali okrenuta prema Istoku? Šta Vam to govori?
A što se Srba Muslimanske vjeroispovjesti tiče, opet ista stvar. Uzimaju novu vjeru, iako dobro znaju od koga potiču, ali ni sami sebi takvo nešto ne smiju priznati... Oni kažu da su Islamisti od pamtivjeka, ali ne daju dokaze za takvo nešto. Ali kod nas, tu opet mislim na Hercegovinu, i danas, svaka naša baba zna, a istoričari pogotovo, svako Muslimansko prezime, od kojeg je Srpskog poteklo.
No, da ne širim priču više, još rezime: Nije da mi nije drago kada čujem razmišljanja na ovu temu Nemanje Kusturice, Branimira Štulića, i ostalih, ima ih, nije da nema.
Pozdrav svima!