Čim spomenemo riječ „šota” odmah pomislimo na igru koja se, nažalost, igra na svakoj srpskoj svadbi. Porijeklo imena šota dolazi od imena Šota Galica, ženi srbomrsca „kačaka” (odmetnika) Azema Bejta iz sela Galice (1889.-1924.), koji je svojevremeno harao po Kosmetu i Metohiji.
Šota Galica je nakon muževljeve smrti zulumćarila i predvodila odmetnike.
U srpskom narodu sačuvano je sjećanje na užasan događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske djece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj.
Dok su djeca gorjela Šota je sa „kačanicima” igrala svoju igru oko vatre, orijala i pjevala: „Šote, mori šote /šote mašala/ davno želim šote, mori, šote, da te igram ja!
Na mjestu stradanja nevine dječice podignuta je spomen-ploča koja je stajala do kraja II svjetskog rata, kada su je komunisti uklonili kako bi sačuvali „bratsvo i jedinstvo”.
..........................................................................................
Provjerite i sami na internetu... Azem Bejt je idol Šiptarima na forumima... Planina Mokra se nalazi na sjevero/sjeverozapadu Kosova. Za Šotu Galicu (često i Šota Galjinica) pravo ime je Qerime Halil Galien.
Tekst o tome je napisao i sveštenik iz RS. Nalazi se u listu „Svetosavsko zvonce”, objavljen početkom 2007. „Šota” nije nastala tako davno, da je se ljudi ne bi sjećali odnosno znali kako je nastala.