Mislim da bi se moglo reći da je kerber dosta dobro analizirao neke stvari.E sad zaista tema je dosta kompleksna da bih odmah donio neki yaključak pa ću stvar razmotriti iy više uglova... Evo na primjer jedan tekst intervijua sa pr. Radivojem Radićem žestokim protivnikom rada gospodina Deretića. Čisto da se vidi i druga strana
"Pojava pseudoistorije prati mnoge narode, pa i naš. Velikog maha uzela je devedesetih godina. Tada su se u raznim medijima pojavljivali opsenari, novoromantičari ili pseudoistoričari koji su iz raznoraznih pobuda, ne poštujući načela istorijske metodologije, tvrdili kako su Srbi "narod najstariji". Pri tom su grubo vređali istoričare od zanata, smatrajući ih vatikanskim špijunima, izdajicama naroda, sledbenicima nekakve berlinske škole. To je uzelo maha, iako su pojedini ljudi od zanata isticali da je to folklor, da to nema nikakve veze s naukom. Nisu bili dovoljno glasni, jer su u tom haotičnom vremenu, vremenu nacionalne dezorjentacije, kad se raspadala jedna država i kad nismo znali kuda idemo i šta hoćemo, takve priče padale na plodno tlo. Takva je i ona nesrećna foskula o Srbima kao nebeskom narodu. Oni su naneli dosta štete našoj kulturnoj sredini, što ćemo osećati još dugo, iako je njihov najveći zamah prošao devedesetih godina. Danas ljudi zbijaju šale na njihov račun. Doduše, oni su vrlo dobro organizovani, imaju i neki časopis. Poprilično nalikuju nekoj sekti – kaže za Magazin profesor Radivoj Radić, vizantolog s Katedre za istoriju Vizantije poznog srednjeg veka beogradskog Filozofskog fakulteta i naučni savetnik Vizantološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti.
Radić pripada struji "srednjovekovaca", nastavljača onoga što je započeo čuveni Georgije Ostrogorski, jedan od najvećih svetskih vizantologa i dugogodišnji profesor vizantijske istorije na Beogradskom univerzitetu. Profesor Radivoj Radić prvenstveno se bavio odnosom između stare Vizantije i južnoslovenskih zemalja.
Pre tri godine, u polemičarskom tonu, napisao je knjigu "Srbi pre Adama i posle njega, Istorija jedne zloupotrebe: Slovo protiv novoromantičara". Ta knjiga je duhovit naučni obračun s "učenjem" pseudoistoričara koji su devedesetih tvrdili da su "Srbi narod najstariji", da su svi jezici nastali iz srpskog, te da smo prvi stigli na Balkan...
Kakve su bile reakcije "novoromantičara" na vašu knjigu?
Vrlo negativne, ali je odziv publike bio odličan. O tome dovoljno govori podatak da je štampano i drugo, prošireno izdanje. Mislim da sam učinio dobro za odbranu struke.
Nisam ih vređao, samo sam naglasio njihovo neznanje. Bio sam svestan da će mi vrlo negativno i uvredljivo odgovoriti. Računao sam s tim. Sad mi je još draže što sam napisao tu knjigu. Javljali su mi se ljudi iz unutrašnjosti, iz Beograda, iz Vojvodine... koji su bili oduševljeni polemičnim tonom u knjizi.
Balkan je trusno tlo na kojem se prepliću sudbine malih naroda, a "mali narodi trebaju veliku istoriju", peva Rade Šerbedžija. Što se tiče istorijske nauke, je li situacija nešto bolja u "zemljama regiona"?
Kad sam pričao kolegama iz Bugarske da ovde postoje ljudi koji misle da su Srbi najstariji narod, oni su mi objasnili da i kod njih postoji pseudoistoričeri koji tvrde kako su Bugari potomci Tračana i tako dalje. Tako da od toga boluju i druge istoriografije, čak i mnogo veće sredine nego što je naša. Ipak, to je na Balkanskom poluostrvu nekako posebno važno. Nekoliko malih naroda – ali ne uvredljivo malih, već malih po teritoriji, broju stanovnika i sl. – žarko žele da da budu bar sto godina stariji od suseda. S tom namerom napisao sam knjigu "Srbi pre Adama i posle njega". Neke kolege misle da će ta knjiga i u budućnosti imati svoje mesto, zato što se to neznanje pojavljuje u ciklusima. S društvenim krizama neznalice dobijaju na snazi...
Iz uporedne analize rumunskih, bugarskih i naših udžbenika istorije za srednje škole proizlazi da su Ćirilo i Metodije bili i Rumuni, i Bugari, i Srbi, u zavisnosti od jezika kojim su napisane stranice školskih knjiga.
Da, a u stvari su ti svetitelji naprosto bili Vizantinci iz Soluna!
....
Današnji srpski neonacisti zasnivaju svoje tvrdnje, između ostalog, i na tim pseudoistoričarskim i novoromantičarskim teorijama.
Oni te spise proglašavaju vrhunskim patriotizmom. Veličanje srpskog naroda po svaku cenu jeste patriotizam! Svako ko ima neku sumnju u startu biva osuđen. Slušao sam o sebi da sam petokolonaš, srpski izdajnik... Mislim da je njihovo vreme prošlo, ali su devedesetih godina ta učenja bila vrlo ozbiljna. Jedanput sam rekao da je za tog Jovana Deretića, ne onog pokojnog profesora Filološkog fakulteta, već pseudoistoričara koji je završio Višu mašinsku školu, čulo više ljudi nego za Simu Ćirkovića, istoričara svetskog glasa. Taj Deretić bio je eksponiran po novinama, imao neki plaćen termin na televiziji "Palma" i držao ciklus predavanja "Zabranjena istorija Srba"."....