Iako ima dobrih razloga za abortus koji su navedeni,mislim da su oni prilicno rijetki.Npr. silovanja itd.Vidim da se slazemo da je to u stvari u sustini ubistvo,jer bez obzira na starost djeteta ono je zivo bice vec od momenta zaceca, i po iskustvu nase crkve od toga momenta i dobija dusu.Stoga je isto ubiti ga kada je "skup celija "ili kada se rodi.Abortuse najcesce vrse zene koje vec imaju dvoje ,troje i vise djece.Na drugom mjestu su djevojke koje su na pocetku zivota(sredjoskolke i studentkinje)kojima bi eventualno radjanje zasmetalo pri skolovanju ili gradjenju karijere.Tako da radije biraju ubistvo nego sramotu.Mada mislim da one negdje u dubini duse bi i rodile,jer je majcinski nagon ipak kod zena veoma jak.Medjutim iz iskustva znam da je veliki broj njih abortirao pod pritiskom roditelja,partnera ili krace,okoline.Tako da se opet javlja onaj nas strah jaci od zdrave pameti,"STA CE MI SVIJET REC".Pa se pitam koliko mi u stvari volimo ikoga,osim neke slike koju smo stvorili o sebi samima kao o "cestitim"gradjanima.Pita li se taj roditelj kroz kakve sve patnje mu prolazi dijete,ili mu je drazi neki dobar glas.Znam ja ,a i vi,tu djecu koja su se rodila van braka.I sta???Djeca ,ko djeca.Igraju se,smeju,uce, zive djeca ko i svaka druga djeca.A sramota...mozda se nekad budemo stidjeli vise mi, "ispravni"
