Kad smo vec kod Balasevica, evo dvije meni omiljene njegove pjesme:
Lepa protina kci
Jos sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je dosla da se kupa lepa protina kci.
Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krisom, kroz trsku i sas,
a preko reke noc je pala kao plast.
Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...
O srce ludo, ludi sni,
vec se moji drugovi momcili svi.
A ja sam hteo samo jednu:
lepu protinu kci.
Cudnom pesmom zvoni drum,
te su zime i svatovi dosli po nju,
iz daleka, neki svet za mene tudj.
Bas sam prosao sokakom.
Padao je prvi sneg.
I jos ponekad zazvone praporci
sto je odnose, ko zna gde...
Da se zenim, imam kad.
Ja sam, eto, ostao momak do sad.
Nikad vise nisam sreo lepu protinu kci.
Jedan zivot, miran, tih.
Nekad bacim kartu il' napisem stih.
Stvari teku, ja se drzim izvan njih.
I ljubim dobre, ljubim lake.
Neke prave, a neke ne.
I sve su vile, sve su kraljice.
I sve su nevazne naspram nje...
Priča o Vasi Ladačkom
Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije, kažu da je bio čudna sorta...
Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
umrla je s trideset i nešto...
Imali su par jutara zemlje, malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
al' je Vasa hteo mnogo više...
Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute čilase, ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
to ne bira pamet nego srce...
Sve se nad'o da će ljubav proći. Zanavek je otiš'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom, venč'o se sa miraždžikom,
jedinicom ćerkom nekog gazde...
Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute čilase, sve je im'o ništa im'o nije.
Propio se, nije proslo mnogo, dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u čaši,
ali nije mog'o da ga nađe...
Mlad je, kažu, bio i kad je umro, sred birtije, od srčane kapi.
Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
i još pamte šta je zadnje rek'o...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, čilaša...
Kada nisam s onom koju voleh,
kada nisam s onom koju voleh.
Kad ja nisam s onom koju voleh,
E, kad nisam s onom koju voleh.
Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
Čak i oni slični njemu, kada razmisle o svemu,
kažu da je bio čudna sorta..
P.S. Narode, napravili ste sjajan izbor!
"Dust in the wind" je jedna od najboljih pjesama koje sam cuo... Ja sam je slusao u verziji od Scorpionsa, znam da je to (sjajna) obrada, ali ne znam ko je izvodjac originalne verzije...
E, da, i najvece bravo za cara koji se sjetio pjesme "Smrt popa Mila Jovovica"!
P.S.2 I ako neko ima jos tekstova od Sobica, molio bih da ih postavi... Veliko hvala!