Ocigledna je cinjenica da se srpska drzava uvijek branila na Kosovu i Metohiji (upozorio bi sve one koji pisu na ovu temu da koriste pun naziv, a ne samo Kosovo), a danas je doslo vrijeme da se Kosovo i Metohija brani iz Beograda. Nazalost, ali tako je, i porazavajuca je cinjenica, koju moramo priznati. Ako vodeci srpski politicari tvrde da je Kosmet srpski, trebali bi da odu u Kosovsku Mitrovicu pa da im tamo bude sjediste Vlade, jer jednostavno ako siromasni srpski zivalj koji tamo sastavlja kraj sa krajem, egsistira kako-tako, pa nek i nadobudni srpski politicari budu sa tim narodom kome je u Srbiji danas definitivno najteze i nek na taj nacin pokazu i stranim silama i svome narodu kako je zaista to srpska zemlja i pokazu svima kako njihovi govori nisu samo iluzija i prazne rijeci.
I Lazar je dao glavu na Kosmetu, ne zaleci, bar tako tvrdi istorija. Pa ako treba neka je i daju na tom istom mjestu i politicke eminencije srpskog drustva. Ali, ne da nece, nego misle i da ne treba. Mozda misle da je njihova zrtva mnogo veca i skuplja nego sto je bila Lazareva, ili su misljenja da je bolje uteci, a ne stici. Na berzi davanja zivota za drzavnu stvar, njihove se glave najskuplje kotiraju, a zivoti obicnih ljudi nisu nista drugo nego statisticki podatak, koji se vjesto zanemaruje u analizama svjetskih sila.
Neminovnost je jedna. Nazalost istinita i realna. Za zelenim stolom, ne mozemo dobiti Kosmet, jer za tim istim stolom nikad nista nismo dobili, samo smo gubili. Protekli vijek smo tesko podnijeli. Nijedan rat nije bez nas prosao. Matematicki receno, od jednog cijela, prvo smo postali polovina, od te preostale polovine kasnije smo postali trecina, a danas sa svim drugim problemima koji nas prate predstavljamo iracionalni broj koji se tesko izgovara i lomi preko jezika. Dakle, ni za rat nismo. A i kome je do njega vise.
Medjutim, jedni nasi politicari (radikali) misle, ili bolje reci umisljaju da je Velika Srbija nesto cemu treba teziti i sto je ostvarivo (jedan je bio Dusan Silni, a i Uros Nejaki je za ove danasnje prejak), drugi (demokratska stranka) su misljenja da smo vojnicki izuzetno potkovani, pa da smo dosta, ili bolje reci previse ginuli kod nas, te sad trebamo da idemo u Irak, Iran,... da tamo treniramo strogocu, kao sto na nama vjezbaju drugi proteklih godina, zatim imamo i one koji su uvijek neobavjesteni (DSS), pa bi bilo tako i kad bi siptari proglasili nezavisnost Kosmeta, oni bi zadnji za to saznali iako se najvise pitaju u Srbiji zadnjih sedam godina, otkako sklonise tzv. balkanskog kasapina. Naravno, ima i drugih, kojima su pare drzavne i zaduzivanje i stezanje, ionako vec pretegnute omce oko vrata nesrecnog stanovnisva, najbitnija stvar, drugi asfaltiraju drumove po Sumadiji, jedni traze ocjepljenje Vojvodine, i tako redom. Svi oni zajedno treba da sacuvaju Kosmet. A kakvi su da Bog da od Srbije ostane i beogradski pasaluk.
Uz sve to kazu da smo braca, mi sa jedne i oni sa druge strane Drine, a sve sto su ucinili za nas, jeste da su nam omogucili da podnesemo molbu za drzavljanstvo koja kosta trista i kusur maraka. Valjda je to neka realna i skromna cijena dokaza da smo od "jedne majke", ali smo, da oprostite na izrazu, razlicitu sisu sisali, pa moramo da im platimo, da ne bude bratski, nego popola. A placamo kao da je njihova sisa svojevremo bila zasusila, a od nase im ko biva nismo dali, sto i nije neki bratski gest. Mnogi od nas ce i kredit dici kako bi konkurisali za drzavljanstvo. Naravno, samo oni koji nadju zirante. Sta reci nego HVALA BRACO, iako jos nismo zvanicno braca postali, bar ne vecina.
