Evo da pomognemo Anji
Zabranjeno Pusenje
Ljubav udari cesto tamo gdje ne treba
Podno planina i orlovih krila
on je pio potok s izvora
vode su tekle, a srne bi rekle
raja eno malog Milana
Vatra s ognjista je grijala
pet sjenki sa zidova
a na zidu Zvezda crvena
Bijelo Dugme i Sveti Nikola
pored kuce stala u stali sjeno
ispod sjena maljutka
Sestra se bila dobro udala
a u brata firma krenula
al' otac je bio tmuran na dan
Arhandjela Gavrila
govorio je svecano rijecima predaka
Mog dedu su jurili Turci
a vaseg Austrija
ja sam bjezo od ustaskog noza
od tada sam sjed
Opet je vrijeme
da se Srpstvo
brani puskom
stante djeco u red
Fazila je bila meka svila
prava vila, samo bez krila
babo joj je trgovo kozom
od Visokog pa do Gorazdja
U kuci vazda osmjesi
baklava i puna tepsija
Imala je cetiri brata
cetiri vita jelena
al' majka je suzna klanjala
na prvi dan Bajrama
Babo je zborio mirno
kao stari hadzija
mora se djeco braniti Bosna
nasa jedina
zagleda se tad u brata, brat
nema sumnje pocinje rat
Bila je noc i bila je hladna
smjestena vjesta zasjeda
akciju su vodila cetiri brata
cetiri vita jelena
Odjeknu lelek klancima
prosu se krv rijekama
zive uhvatise par momaka
zivog i brata Milana
Kontraofanziva kao sto to biva
bila je zestoka
Srpsku vojsku vodio je licno
pukovnik Slavko Lisica
Noc se okrenu naopako
nema vise ni svitanja
po srusenoj carsiji lutao je Milan
trazec brata rodjena
al' umjesto brata ispod jorgovana
tajala je lijepa Fazila
Ti ides sada samnom jasna su pravila
tvoja braca drze moga brata
slijedi razmjena, nista ti se nece desit
ako budes pametna
Ref.
Al' ljubav udari cesto
tamo gdje ne treba
i kad joj se covjek najmanje nada
a kad ljubav udari strasno
tu stize i nesreca
i u plamenu sve obicno strada
Pet dana je sjedila u uglu
kao pet stotina godina
pet noci od straha
pet jutara bez dodira
Sesti dan se u njima
probudi luda bestija
sesti dan, kao san, ljubav se rodila
blagi dodir usnama, jebena je sudbina
Zar ti je mala Turkinja
mozak popila
zar ti nista ne znace
srpstvo i Sveti Nikola
Zar da ti brata na kolac nabiju
govorila je rodbina
zar ne znas da je rat, dje zivis ti
ona ostaje samnom jeb'te se svi
I uzalud je stig'o haber
da je spremna razmjena
uzalud je babo slao novce
vrati nam se jedina
moja je ovdje zadnja
ja ne idem od Milana
Ref.
Sve do zime nisu izlazili
iz svog malog brloga
prokleti da su Milan i Fazila
i od Boga i od naroda
Kazu da ih je grijala neka
djavolja ljubav vatrena
lazu da je ta vrela ljubav
jedne noci kucu zapalila
gorio je strasan plamen
iznad bosanskih planina
A vojska tvrdi da tjela
nisu nigdje nadjena
neke babe su ih vidjele
da lete poput andjela
Primila ih je Amerika
javio je novinar Reutera
ali nije znao tacno ko je dobio azil
Milan i Fazila il' Milana i Fazil
Ref.
Podno planina i orlovih krila
on je pio potok s izvora
A evo i malo narodnjaka.
Ljuba Lukic
Sneg je pao staze zavejao
Sneg je pao na orove grane
naumilo srcu milovanje
gde cu nocas i na koju stranu
sneg je pao, staze zavejao...
Zabelese zeleni vajati
kod tebe cu zimu zimovati
mala moja ne plasi se zime
evo mene tebi, zagrli me...
Lozi vatru nek' sporet pucketa
lepsa zima od svakoga leta
dok sneg veje,
nek nas ljubav greje
dok mraz steze,
nek nas ljubav veze....
Sergej Cetkovic-Kad bi htjela ti(novi cd)
Sto bi ja kad bi Bog jedne noci
u snove dosao moje oci sebi da pozove
i da jutro ne vidim
da l' bi ostao, odustao kada bi slijep ostao
Sto bi ja kad bi Bog jednog dana
dok sviram usao, stao iza mog klavira
i ton po ton uzeo
da l' bi ostao, odustao kada bi gluv ostao
A samo kad bi htjela ti
ja bih te dodirom od svile vidio
ako pozelis ja bih srcem cuo pa ti svirao
ako dozvolis u tvome pogledu bih zivio i stario
to kad bi htjela ti ja ne bih mario
Sto bi ja kad bi Bog poslije svega
u snove dosao da mi vrati vid i sluh
ali tebe da sa sobom pozove
da l' bi ostao, odustao kad bih bez tebe ostao
ja ne bih pristao
U pogledu tvom, u pogledu tvom...
A samo kad bi htjela ti
ja bih te dodirom od svile vidio
ako dozvolis u tvome pogledu bih zivio i stario
to kad bi htjela ti ja ne bih mario
za drugo ne bi mario
ja ne bi mario!
[/center]
Vatreni Poljubac
Poljubi me ili ubi me
Trebao sam srecu, kao lijep dan
nasao sam vecu, tvoj lik, moj san
'mjesto da te cuvam, da sreci predam se
ostao sam isti i srusio sve
Sanjao sam sunce, sunce mi se da
sanjao sam mjesec, mjesecina sja
ustvari sreco, to si bila ti
s'vatio sam kasno, zivote jebeni
Znam za sve sam kriv
ne treba ni da sam ziv
ipak te volim, Bogom kunem se
poljubi me ili ubi me
Godine su prosle, prolazi i vijek
za moju tugu ne postoji lijek
da zamolim Boga da mi vrati sne
sve bi mi vratio, ali tebe ne
Postao sam bolji, ne opijam se
suze su me opametile
kad bi nekim cudom proslost vratio
ovog puta sreco, isto bi' uradio
Znam za sve sam kriv
ne treba ni da sam ziv
ipak te volim Bogom kunem se
poljubi me ili ubi me.
neko je trazio Sobica
Miladin Sobic
Kad bi dosla Marija
Dosadno mi sam u stanu
da slusam ploce i gledam u zrak
da spremam ispit i vjezbam gitaru
i jedem sendvic uz tetrapak
Davimo se medju cetri zida
glupo popodne i ja
a sve bi mnogo ljepse bilo
Ref.
Kad bi dosla Marija, Marija, Marija
kad bi dosla Marija, Marija, Marija
tugu odagnala, radost
bi mi dala Marija
Ne znam koji dan za redom
sam sebi sve sam manji drug
izvucem neki osmijeh s ledom
i vrtim se u krug
Molim zidara sa novogradnje preko puta
da mi kratko rukom signal da
kad stigne gradski autobus
Mozda sidje Marija, Marija, Marija
kad bi dosla Marija, Marija, Marija
tugu odagnala, radost
bi mi dala Marija
Ref.
Kisobran
Kad god kisa pocne kleti
zadrhti u basti grana
kad tjeskobu svak' osjeti
ja se latim kisobrana
Isprate nas tad u setnju
zvona gradske katedrale
a duge nas ruke sretnu
pokvasene magistrale
I dok kisni dovos bije
nekuda nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pricam, a on cuti
Niko ne zna tako slusat'
duge price mojih rana
ko sto znade jedna dusa
mokrog starog kisobrana
Pricajuc' o puno cemu
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu zenu
u daljini sto me voli
I tako ce proci sati
lutanja duz magistrale
dok nas prvi sumrak vrati
u tisinu sobe male
Svakog ljeta stane prica
al' s jeseni opet ranom
vidjecete vi mladica
na magistrali s kisobranom
Ne pokusavaj mjenjat me
Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava
Ne pokusavaj mjenjat me
ovo su ipak moje ruke
samo mi znamo kako smo skupa
mucili srecu mucili muke
Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je srce oduvek samnom
kolko smo samo krvavih puta
isli po brdu isli po ravnom
Nedaj da tebe mjenja neko
budi do kraja ono sto jesi
a ako mislis da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.
Znam da ovako mnogim ne godim
al ja sam citav stao u vene
znam dobro zasto ratove vodim
muski su muski
zene su zene.
Ja kad nekog vidim da gubim
zasuzi oko al nikad ne placem
onog kog ljubim do daske ljubim
a znam da se igram s ostrim brijacem.
Al kad s torbom naumim negde
noge mi neces vezati s nicim
nama tih para za moje sijene
priznajem kako ciganu slicim.
Ja nosim kicmu - celicnu sinu
ne volim kada glava mi pada
snjom spajam zemlju i visinu
i kad se leti i kad se strada.
Ne daj da tebe menja neko
budi do kraja ono sto jesi
a ako mislis da smo daleko
nemoj put mene
bolje ostani gdje si.
Ne pokusavaj mjenjat me
ovo je ipak moja glava
kad joj se budi nek joj se budi
kad joj se spava nek joj se spava.
Ne pokusavaj mjenjat me..
Novembar
Bio sam jednom novembar
Kao u bukvaru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru
Bio sam jednom novembar i danas je pola mene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne zene
Cito sam horoskop ja
zbog cega, ko bi to zna
Valjda da kažem joj kad cu se vidjeti s njom.
Jer bio sam tad samo neko ko bi se kradom okreto za njom
Zvao sam je Monika, ja i harmonika
Znao kasno u noc u studentsku sobicu doc
S mirisom dalekog juga pisati pisma duga ... njoj
Pa se sjetim sad, pa se sjetim sad
Bio sam jednom novembar
Kao u bukvaru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru
Bio sam jednom novembar straga i o’ spreda
voleci nju sam postao vlak bez voznog reda
I sve bi ostalo tako al’ gradom je pricao svako
o tome je cak znao sve njen razred al ona ne
i preko dobroga druga poslah joj pisma duga ... ja
nek i ona zna, nek i ona zna
Bio sam jednom novembar
Kao u bukvaru
Kad sam je mozda volio kao Zivago Laru
Bio sam jednom novembar i danas je pola mene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene
Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne zene
Bio sam jednom novembar, ja i novembar
Bio sam jednom novembar i danas je pola mene
i danas je pola mene, i danas je pola mene...
OD DRUGA DO DRUGA
Od druga do druga
Od drage do drage
Od grada do grada
Provodim vijek
Rasut u komade
Vezan samo pjesmom
Sebi i zivotu
Trazim smisao i lijek
Sa mukom pod rukom
Trazim nadu u hladu
Al gadja me aplauz
Gadja me smijeh
Ponekad pomislim na ono vrijeme
Svi racuni kad svode
I kad sunce mirno zaspi
Kad presahnu moje vode
Tad cu morati i ja stati
Mozda i ja u kafani
Uzalud cu pjesmom zvati
Da se vrate oni dani
Od druga do druga...
Umjesto gluposti
Kad se nocu smirim
i ocekujem san
slusam zadnja auta
kako zvizde kroz grad
Umjesto gluposti
s plafona silazis ti
uz tihu muziku
opet skupa smo mi
Nemam pojma koji je dan
bas me briga sta se u svijetu zbiva
samo da te ubili nisu
da si jos u meni ziva
Zelim da stotinu dana
ne svane dan
kad se nocu privuces
i gurnes me u san
Ja sam nalik cistom zidu
ti si slika i ram
ja sam prazna tisina
ti najljepsa muzika sto znam
Ref.
Nista ljepse izmedju nas
no' sto je pjesma i sto je stih
nepresusni izvor si moj
ljepsi od svih
Mi necemo promijeniti svijet
trave su davno dozivjele kraj
ali uvijek ce ih biti za nas
ljubavi znaj
Kad se nocu smirim
i ocekujem san
slusam zadnja auta
kako zvizde kroz grad
Umjesto gluposti
s plafona silazis ti
uz tihu muziku
opet skupa smo mi
Nemam pojma koji je dan
bas me briga sta se u svijetu zbiva
samo da te ubili nisu
da si jos u meni ziva
Zelim da stotinu dana
ne svane dan
kad se nocu privuces
i gurnes me u san
Ja sam nalik cistom zidu
ti si slika i ram
ja sam prazna tisina
ti najljepsa muzika sto znam
OD MAJMUNA NIJESMO
Stih za stihom kolo vodi
struna iz sna svakog budi
moju pjesmu u život satka
počujmo je braćo ljudi
sve što meni život dade
sve mi natrag opet uze
gitara mi samo osta
njene strune moje suze
i gitarom svjetom odo
trazit druga trazit brata
i u miru i u ljubavi
svima pjevat protiv rata
a čovječanstvo kao sizif
za kamenom hukće muklo
sa čalama drvenijem
gura naprijed pa kud puklo
gradi puške gradi bombe
dobro znade dok se penje
u četvrtom ratu svjetskom
oružje će biti kamen
parolu iz mraka dići
rata neće i ne sme biti
a čovjek sa čovjekom
uvijek treba pobratiti
divota je kažu mladost
ko nju ima šta to nema
kad uz mladost sve se lijepi
pare piće brdo žena
A medalja svaka zlatna
ima ono iza plota
gdje se crna jama kopa
gdje se crno kolo gdje se mota
mladost treba sve da gradi
budućnost na duši ima
od crnoga stvorit bijelo
stvorit ljeto gdje je zima
hej vi ljudi trgnite se
minulo je vaše doba
al u redu biti neće
kad od mladosti činit groba
crno o ovom svjetu pišu
stare knjige i džiljeri
kada jadni čovjek danas
svoju sreću novcem mjeri
i u trci za bogastvom
Čovječanstvo hrđu hvata
jer ne gleda niko nikog
drug na druga brat na brata
Od majmuna mi i jesmo
kao da se čovjek stidi
al priznati nikad neće
da u sebi njega budi
Stih za stihom kolo vodi
struna iz sna svakog budi
moju pjesmu u život satka
čuli ste je braćo ljudi
braćo ljudi
Ašik Ajša (Zdrebica)
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bjese ljeto na njoj malo robe
skroz pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
strgoh suknju docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
pricala mi kako zivi sama muz
joj radi za njemacku marku
novca ima al joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku
mozda i nije htjela mozda i nije htjela
da se da, tjelo joj vrelo pogibija prava
a vani kisa pojacava
kod komsije igrali su karte
culi su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama
kad zaspali smo onako postranacke
dok se zo4ra zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju Zdrebicu
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
Sutomore
bjese zima februarska
sitna kisa ne stajase
sve pritisla oblacina
za suncem more uzdisase
iznajmljena soba mala
grijalica i stalaza
dva kreveta sto i resho
nasa skromna ambalaza
ona negdje s kraja Bosne
ja tamo iz nekog grada
ovdje cvrsto vezali nas
slag i topla cokolada
vezalo nas nase more
mali gradic Sutomore
prazne kuce puste plaze
dva galeba sto nas traze
vezalo nas nase more
mali gradic Sutomore
razdvojila pruga duga
sto sjeveru vodi s juga
iznajmljena soba mala
grijalica i stalaza
dva kreveta sto i reso
nasa skromna ambalaza
i ponekad posle setnje
skine kaput ja ceradu
pa promrzli popijemo
slag i toplu cokoladu
vezalo nas nase more
mali gradic Sutomore
prazne kuce puste plaze
dva galeba sto nas traze
vezalo nas nase more
mali gradic Sutomore
razdvojila pruga duga
sto sjeveru vodi s juga
svetionik
Bjese ljetnje vece palo
Sunce s neba odlutalo i zaspao val
A na pjesku ispod stjene grlio je nju i mene
Neki topli zar, tihi maestral
Kad kad tamo iz plave tmine
Nad livadom od pucine gledao bi nas
Obasipo nasa tjela suhim zlatom svog fenjera
Ljubio joj lik, svetionik
Svetionik
A nocas me more pita bas na istom zalu tom
U zagrljaju mjesto s kisom zashto ne dodjoh sa njom
REFREN
Kad god pade nocna tama
Ona negdje mozda luta samaa
Koraci joj i ne znaju
Da ja idem da me sjeti na nju
Na njen dragi liiiiik
Svetionik
Kad god pade nocna tama
Ona negdje mozda luta samaa
Koraci joj i ne znaju
Da ja idem da me sjeti na nju
Na njen dragi liiiiik
Svetionik
JUTARNJA KAVA
Probudit ćeš se jednoga dana
a mene kraj tebe više neće biti,
jutarnju kavu popit ćeš sama
i neki strah sama ćeš od sebe kriti.
Tješit ćeš se da sam ustao rano
zbog neke važne neodgodive stvari,
a možda ćeš se nasmiješiti samo,
što da ti ta glupost cijeli dan pokvari.
Pa ipak sa posla znam da ćeš me zvati,
prvi put u deset pa u dvanaest, pa u jedan
odgovor pravi ti još nećeš znati i
pomislit ćeš, glupo počeo je tjedan.
I tko zna gdje on sada bogu vrijeme krade,
besposlen stoji i pije svoja pića,
u društvu momaka koji nikada ne rade
uz konjak i vlahov o košarci priča.
A ja u nekom vlaku pod kaputom pijan od tuge,
slušat ću plač vjetra i jecaje, jecaje pruge.
Poslijepodne kad dođeš kući
jedno bijelo pismo čekat će na te
i srce će početi jače tući kad prepoznaš slova
i shvatiš da su za te.
Za sve što ćeš htjeti bit će kasno,
nešto što je tvoje ti najednom gubiš,
kasno noću u postelji praznoj
prvi put ćeš shvatit koliko me ljubiš.
Prvi put ćeš shvatit, a ja, bit ću daleko.
Hram Ljubavi
Mislim cesto mislim na tebe
glavom, glavom zidam zid kom
niko,niko nece nauditi
ja sam hram nasoj ljubvi hram
pjevam cesto pjevam o tebi
pjesmom pricam zivot svoj
i niko,niko nece nauditi jer
ja sam hram nasoj ljubvi hram
A tebe, tebe nema i sve je u
rukama mojim ja se pjesmom bunim
ja ljubavlju borim
niceg se ne bojim i cesto
cesto mislim na tebe
u dusi sadim maline njima
niko nece nauditi jer
ja sam hram nasoj ljubvi hram
pjevam cesto pjevam o tebi
pjesmom pricam zivot svoj
niko,niko nece nauditi jer
ja sam hram nasoj ljubvi hram
A tebe, tebe nema i sve je u
rukama mojim ja se pjesmom bunim
ja ljubavlju borim
niceg se ne bojim i cesto
Dzemper za vinograd
Ponekad pozelim da ostavim studije
i upisem neki zanat
pa da budem pekar,limar,moler
da ukrotim struju
i naucim da popravljam bojler.
Il'da budem dimnjacar i donosim srecu
da budem majstor za frule
da pravim servise i duvam u staklo.
Ne morah na fakultet,al' mi se omaklo
cudio se meni drugar
sta ima tu da mi smeta
sto on da bi bio bog i glavni
zeli svrsit tri fakulteta.
A zar nebi bilo ljepse sad
misliti na vinograd
u ljubavi biti s'njim
kao dragom diciti se njime
cuvati ga zime.
Izgleda da mnogi zele imat kola
snazan motor iz Japana
mjesto licne karte kolor televizor
ostavit zivot,gledat ga u retrovizor.
A zasto ne'bit obican i voljet male stvarizasto svako mora biti glavni.
Sta to lijepo ima obraz
zakrpljen sa flekom
zasto sa tugom gledat za covjekom