BILECAinfo forum
Bilećke teme => Bilećke aktuelnosti => Temu započeo: VLADIX 20.09.2008. 00:45:22
-
Kao i svake godine u septembru se održavaju književni Ćorovićevi Susreti.
"Ćorovićevi susreti" baštine tradiciju s kraja 19. i početka 20. vijeka, nastavljaju duh i miris mostarskog kulturnog kruga, izjavio je Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS.
On je, otvarajući "Ćorovićeve susrete pisaca i istoričara", u petak u Bileći istakao da su se oko nekadašnjeg mostarskog kulturnog kluba okupljali velikani poput Šantića i Dučića, čiji stihovi se i danas čuju.
Radojičić je ovom prilikom podsjetio i na manje poznatog Svetozaraa Ćorovića, narodnog poslanika, koji je "bio izuzetno vješt u poslaničkim raspravama, autentični Hercegovac, vješt u govorništvu i borac za srpska prava u BiH"...
On je dodao da "ovakav Ćorović i ovakav narod ne žele tutorstvo, što je samo u zadnjih stotinu godina srpski narod morao u više navrata i dokazivati i braniti se, te da su riječ, jezik, vjera i tradicija naša najbolja oružja za odbranu i borbu, ali i za budući napredak".
Jezik i vjera najbolja oružja
"Cijela Hercegovina bila je vječita inspiracija umjetnika, a naročito onih koji su se bavili pisanom riječju, zbog čega je prirodna stvar da upravo krševita Bileća ovih dana bude domaćin najboljim srpskim piscima", rekao je Milan Samardžić, načelnik opštine Bileća.
(http://nezavisne.com/var/slike/slika_tumb2.php?slika=12301&sirinaID=200&visinaID=130)
Jovan Kovačević, zamjenik načelnika opštine Gacko, gdje će se odvijati istorijski dio susreta, naglasio je da je Hercegovina, bogata istorijom, ugostila pisce i istoričare kako bi mlađe generacije upoznala sa srpskom prošlošću.
Manifestacija će se do nedjelje održavati u Bileći i Gacku, a programi susreta odvijaće se ove godine i u Trebinju, Nevesinju i Mostaru.
_______
Danas sam nekoliko šala oko ovoga...kaže jedan lik: "Ćorovićevi susreti, niđe Ćorovića nema".
"A gdje se susreću jadi ih ne znali?", "Ovaj Asanović počeo raditi ekskurzije, taman će produžiti za Beč kod Vuka".
-
Nesto se desava sa Corijadom; za razliku od prethodnih godina, jedva pola sale je bilo popunjeno! Valjda je ljudima dosadilo da im se svake godine servira ista klika polupisaca. Golemo je bilo kad se u FOAJEU mogao cuti razgovor dvojice ucesnika: "Ja za Vas nikad nisam cuo!" kaze ljubezno jedan piscic- a drugi mu "Evo Vam moju novu knjigu." -"Ooo, sa zadovoljstvom cu je procitati".
Ma, anahronizmi teeski!
Samo, meni se cini da je sve vise mladih Bilecana koji shvataju da su Susreti puni podbacaj i koji od kulture zahtijevaju vise. To mi potvrduju i mnogi stavovi mladih na ovom Forumu.
Heeej, nismo svi ona stalna "elita" sto u septembru nabaci trajne i navuce zamascena odijela pa freneticno apludira Corkanima.
-
Ma baci bolan kakva crna Ćorijada. Okupe tridesetak nadripisaca naloču ih i nažderu i kraj. Ja se stvarno ne sjećam kada je neko od stvarno poznatih pisaca dolazio na Ćorijadu ali čini mi se da poslije pokojnog Antonija Isakovića niko od većih imena nije dolazio. Mada i nije čudo kad pet godina zaredom onaj ko bi otvorio Ćorijadu, narednu Ćorijadu bi dočekao na onom svijetu, počeli ovi svi stariji od Ćorijade bježat ko đavo od krsta. A inače je Ćorijada pala ku*cu za uši. Okupi se dvadeset levata i palamude ko nešto o savremenim tokovima u srpskoj književnosti a nijedan nije poznatiji od rodnog sela. Sve u svemu minus godine - Ćorijada.
-
ma dobro, dolaze poznati, ove godine je jedan od poznatijih Milovan Vitezović
-
Pa dobro Vitezović je ipak neko veliko ime, iako je prvenstveno humorista, aforističar i scenarista. Ali nažalost i on ima preko šezedeset godina a svoja značajna djela napisao je ima više od dvadeset godina i više je nego daleko od aktuelnih tokova u književnosti.
-
Malo je reći minus godine, to je minus vijeka. I nije samo problem da li su gosti poznati ili ne; u književnosti, kao i u umjetnosti uopšte, ne postoje vise granice između meinsrima i margine. Danas se na marginama razvijaju uoporišne ideje. Vitezović je poznat, ali je poznata i Lepa Brena. Taj proizvođač biografskih i istorijskih romana, populistickih scenarija za TV serije, ostaće u istoriji knjizevnosti zatrpan duboko pod gomilama papira koje je ispisao.
Na Susretima svake godine gledamo R Bratića koji bi bez Nove Zore bio potpuno mrtav na mapi savremene srpske knjizevnosti. Neosporni su njegovi veliki uspjesi sa zbirkama Slika bez oca i Strah od zvona iz osamdesetih godina, kao i neki uređivački poslovi, ali od vremena rata on je "zastranivsi ideološki" izvršio književno samoubistvo i time potvrdio da je Ljepota u umjetnosti nerazdvojna od osnovnih etickih principa. Konačno on je prije nekoliko godina uvrijedio Bilećane rekavši da je odustao od skupljanja knjiga za biblioteku jer je, prisjetivši se kako smo biva mudar narod, SHVATIO DA NAM KNJIGE NISU POTREBNE.
Konačno, najtezi promašaj u cijeloj prici je koncept lista Nova Zora koji pokusava da se nasloni na čuvenu srpsku mostarsku Zoru i tako uspostavi neki kontinuitet. Avaj, bezuspjesno! Stara Zora je izlazila od 1896. do 1901. i bila je izvorište modernih tendencija u srpskoj književnosti. Njen znacaj nikada nije dovoljno naglašavati, pogotovo za nas Srbe iz Hecegovine. Moderna srpska knjizevnost nije nastala, dakle u Beogradu ( moze se napraviti slobodniji zaključak), nego u Mostaru, a Zora je ukinuta, između ostalog, da bi se napravilo mjesto za beogradski Srpski knjizevni glasnik.
Sve ovo pominjem da bi slika o Novoj Zori bila "zornija", jer za razliku od stare, nova predstavlja teški anahronizam. Nasuprot modernim tendencijama s početka prošlog vijeka, Nova Zora "gaji" šumu divljaka i literarnih silovatelja, autsajdera koji se egzaltiraju kad vide svoje ime otkucano u bilo kakvoj publikaciji.
Sve ovo se mora reći da bismo imali na umu da negdje, negdje daleko izgleda, žive prave vrijednosti za kojima treba tragati, poput Dučića ( i jablanova hehe) zagledati se malo dalje od kućnog plota, a potom svojoj braći poslati dobro sjeme, a ne naramak presušenih rogača.
-
Kao i svake godine u septembru se održavaju književni Ćorovićevi Susreti.
"Ćorovićevi susreti" baštine tradiciju s kraja 19. i početka 20. vijeka, nastavljaju duh i miris mostarskog kulturnog kruga, izjavio je Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS.
On je, otvarajući "Ćorovićeve susrete pisaca i istoričara", u petak u Bileći istakao da su se oko nekadašnjeg mostarskog kulturnog kluba okupljali velikani poput Šantića i Dučića, čiji stihovi se i danas čuju.
Radojičić je ovom prilikom podsjetio i na manje poznatog Svetozaraa Ćorovića, narodnog poslanika, koji je "bio izuzetno vješt u poslaničkim raspravama, autentični Hercegovac, vješt u govorništvu i borac za srpska prava u BiH"...
On je dodao da "ovakav Ćorović i ovakav narod ne žele tutorstvo, što je samo u zadnjih stotinu godina srpski narod morao u više navrata i dokazivati i braniti se, te da su riječ, jezik, vjera i tradicija naša najbolja oružja za odbranu i borbu, ali i za budući napredak".
Jezik i vjera najbolja oružja
"Cijela Hercegovina bila je vječita inspiracija umjetnika, a naročito onih koji su se bavili pisanom riječju, zbog čega je prirodna stvar da upravo krševita Bileća ovih dana bude domaćin najboljim srpskim piscima", rekao je Milan Samardžić, načelnik opštine Bileća.
(http://nezavisne.com/var/slike/slika_tumb2.php?slika=12301&sirinaID=200&visinaID=130)
Jovan Kovačević, zamjenik načelnika opštine Gacko, gdje će se odvijati istorijski dio susreta, naglasio je da je Hercegovina, bogata istorijom, ugostila pisce i istoričare kako bi mlađe generacije upoznala sa srpskom prošlošću.
Manifestacija će se do nedjelje održavati u Bileći i Gacku, a programi susreta odvijaće se ove godine i u Trebinju, Nevesinju i Mostaru.
_______
Danas sam nekoliko šala oko ovoga...kaže jedan lik: "Ćorovićevi susreti, niđe Ćorovića nema".
"A gdje se susreću jadi ih ne znali?", "Ovaj Asanović počeo raditi ekskurzije, taman će produžiti za Beč kod Vuka".
Мислим да би као администратор требао користи мало више ћирилично писмо. Ево видим пише се о Ћоровићевим сусретима и то латиницом, пара очи скроз. Вјероватно ти ове текстове копираш са неких других сајтова па онда то све треба прекуцат на ћирилицу. И мене би то било мрско јел не волим претјерано да куцам текст. Има једноставно рјешење додатак за Word зове се translit(заузима око 250КБ). Са њим било који текст можеш конвертоват из ћирилице у латиницу и обрнуто, врло користан алатић!
Ево аплоудовао сам га на rapidshare, ту је линк па пробај:
http://rapidshare.com/files/146849852/TRANSLIT.EXE.html
-
Što se tiče ove ''Nove Zore'' u pitanju je čisto komercijalno glasilo. Zašto? Zato što će svako uobraženo škrabalo da kupi taj nadričasopis kad pročita svoje ime u njemu i ne samo da će da ga kupi nego će i da se pretplati godinu dana unaprijed. Ne znam koliko vam je poznato ali to čudo od glasila je uvjek rasprodato par mjeseci unaprijed, naravno ne zbog kvalititeta.
-
Мислим да би као администратор требао користи мало више ћирилично писмо. Ево видим пише се о Ћоровићевим сусретима и то латиницом, пара очи скроз. Вјероватно ти ове текстове копираш са неких других сајтова па онда то све треба прекуцат на ћирилицу. И мене би то било мрско јел не волим претјерано да куцам текст. Има једноставно рјешење додатак за Word зове се translit(заузима око 250КБ). Са њим било који текст можеш конвертоват из ћирилице у латиницу и обрнуто, врло користан алатић!
Ево аплоудовао сам га на rapidshare, ту је линк па пробај:
http://rapidshare.com/files/146849852/TRANSLIT.EXE.html
Nije problem pisati na ćirilici, ima nekoliko online konvertera, ali GOOGLE ne prepoznaje ćirilicu pa sam odlučio da skoro sve ide na latinici zbog bolje pretrage i posjećenosti.
-
Mada i nije čudo kad pet godina zaredom onaj ko bi otvorio Ćorijadu, narednu Ćorijadu bi dočekao na onom svijetu, počeli ovi svi stariji od Ćorijade bježat ko đavo od krsta.
Koga li će zajebati ove godine?
-
Nesto se desava sa Corijadom; za razliku od prethodnih godina, jedva pola sale je bilo popunjeno! Valjda je ljudima dosadilo da im se svake godine servira ista klika polupisaca. Golemo je bilo kad se u FOAJEU mogao cuti razgovor dvojice ucesnika: "Ja za Vas nikad nisam cuo!" kaze ljubezno jedan piscic- a drugi mu "Evo Vam moju novu knjigu." -"Ooo, sa zadovoljstvom cu je procitati".
Ma, anahronizmi teeski!
Samo, meni se cini da je sve vise mladih Bilecana koji shvataju da su Susreti puni podbacaj i koji od kulture zahtijevaju vise. To mi potvrduju i mnogi stavovi mladih na ovom Forumu.
Heeej, nismo svi ona stalna "elita" sto u septembru nabaci trajne i navuce zamascena odijela pa freneticno apludira Corkanima.
Razlog loše posjećenosti treba tražiti i u tome što je prošle godine "profesor" Čedo Šarenac otišao u penziju što smatram njegovim najvećim doprinosom popularizaciji književnosti među mladim u Bileći, jer je tokom svog službovanja u učenicima kojim je predavao uspio da ubije i potonju želju za čitanjem. Naime, prethodno tako književno osakaćene učenike završnih razreda gimnazije, sa svojih časova bi odvodio na Ćorilijadu, što bi đaci sa oduševljenjem prihvatili, naravno ne zato što je tamo program kvalitetan i dopadljiv, već zato što se neuporedivo lakše podnese beskrajno mlatusanje senilnih staraca, nego "profesorov" kočijaško-čobanski riječnik na časovima. A tek ko se izgubi u putu od škole do Doma vojske... pa njegovoj sreći nema kraja!
-
Genijalno Kerberu! Mislim da si uspostavio pravu dijagnozu. Dakle, Corijada je zavrsila svoje. Pedlazem da se ova tema zakljuci.
-
Pa cedo je primjer kao se ne treba izrazavati,a sto se tice lektira kuku onom ko procita i tumaci kako on misli, kod Ceda samo Djordjeviceva skripta "pali".
-
Ama sta je Dordeviceva skripta, toga nije bilo u moje vrijeme. Vidim ja otkud mi ove rupe u znanju.
-
Citam ovu temu pa se sjetih. U Trebinju, mislim prosle godine, kad su bile Duciceve veceri poezije, izmedju ostalih bili Matija Beckovic i Bozidar Vucurevic. Onako u prolazu pricaju, govori
Bozidar: Matija pisesi nesto u zadnje vrijeme?
Matija: Ma nisam nista, nesto slabo u zadnje vrijeme...
Bozidar: E steta, steta...
Matijaa: A ti Bozidare, kako kod tebe ide?
Bozidar: A Mato ja ti vazda nesto pisem...
Matija: E steta Bozidare, steta... ;)
-
Zavrsi li se Corijada su sto lijepih sreca?
Da, da, i opet se oko bileckog doma vojske, kao i svakog septembra sirio miris janjetine i pokislog opalog lisca.
Apatin 2005, crni passat,skrece u ulicu pod 90 stepeni, zzzzzzzzzzzzzzzzz otvara se prozor, prepoznatljiva glava lokalnog vlasnika stovarista gradjevinskog materijala kome i ime zaboravih, AJMO NA JANJETINU!!!
-
Molim nadlezne na forumu da slike ljudi koji nit su lijepi niti elokventni, a zive na periferiji grada ne postavljaju u temama vezanim za kulturna desavanja u Bileci.