BILECAinfo forum
Bilećke teme => Politika => Temu započeo: herc 22.10.2008. 12:08:51
-
Evo jedne price da se razumije ova finansijska oluja koja tresti na zapadu.
Wall Street i majmuni
Dosao jednom jedan gospodin, lijepo obucen, odsjeo u jedinom hotelu koji je postojao u naselju i objavio na cijeloj stranici lokalnog lista da placa za svakog majmuna koji mu donesu 10$. Seljaci koji su znali da je suma puna majmuna pojurise da love majmune i covjek ih je uredno isplacivao, kako je bio objavio.
Kad je ostalo malo majmuna i postalo tesko da se ulove, seljaci su prestali da ih donose.
Gospodin je tad obecao 20$ za majmuna i seljaci su potrcali da ih love.
Opet su majmuni ponestali i gospodin je povecao cijenu na 25$ i lovci su ulovili onih nekoliko preostalih, ali i tome je dosao kraj.
Sad je gospodin obecao 50$, ali majmuna vise nije bilo....
On je otputovao i njegov ortak se uputio seljacima i rekao:
- Pogledajte ove kaveze, puni su majmuna koje je moj sef kupio za njegovu kolekciju. Predlazem vam da ih kupite za 35$ i kad se sef vrati on ce vam ih kupiti za 50$, sto je bila poslednja cena.
Seljaci sakupise ono sto su ustedelli cijelog zivota i kupise hiljade majmuna koji su bili po kavezima i ocekivase povratak gospodina.
Od tog dana nisu vise vidjeli ni jednog ni drugog. Jedino sto su vidjeli su kavezi puni majmuna, koje su kupili ustedom cijelog zivota.
Sad imate jasnu ideju kako funkcionisu finansijske berze……
-
Vise nije nikakva novost da je Wall st. u kolapsu.
Ogromna nezaposlenost koja se ocekuje u USA koja ce dostici 20 miliona nezaposlenih...
Veliki pad GDP sa 14000 mld dolara na 6000 mld..
Kolaps svih fondova investicionih, penzionih..sektori osiguranja i sl..a pocelo je sa pucanjem Ber Sterna, Leman Bros, AIG, FAni Meja i Fredi Meka...
Tricavih 700 mld je samo za obezbjedjivanje tekuce likvidnosti...a niko nije siguran sta ce biti poslije..
Po prvi put da je jedna zemlja bankrotirala ISLAND, a samo 2006 godine je smatrana za najbolje
mjesto za zivot na svijetu...
U Njemackoj katastrofalna prodaja automobila,automobilski giganti su u problemima...
U Rusiji objavljen moratorijum na izgradnju stanova od strane najjace firme za izgradnju stanova ...
U Engleskoj za samo godinu dana vrijednost stanova pala za 40%....
Ocekuje se da ce sledeca godina biti jedna od najtezih u poslednje vrijeme.
Sta mislite o svemu ovome i hoce li ovo proci mimo nas?
-
nas su ubili svakakvi jadi pa ovo što pročitah bi bila mala maca naspram embarga,izolacija,inflacija,sankcija,bombardovanja itd da ne nabrajam više šta smo preživjeli..tako da..mislim da me više ništa nemože iznenadit..možda naki cunami iz pravca Baljaka
-
Vec par godina trese kriza Ameriku mada je to poslednjih dana zauzelo ogroman mah i danas o tome svi pricaju. Naime o cemu se radi. Sve je izazvano tzv. hipotekarnim kreditima. Kako?
Banke su nudile veoma povoljne stambene kredite sa izuzetno malim kamatama (tzv. subprime krediti), i ti krediti su odjednom postali dostupni ljudima sa sumnjivom kreditnom prosloscu i osobama sa ne bas tako visokim finansijskim mogucnostima, te su u svrhu rjesavanja stambenog problema uzimali te kredite sa hipotekom na datu nekretninu. U jednom momentu se poceo javljati problem otpustanja radnika, smanjenje licnih dohodaka i sl. sto je pocelo da pogadja najnizu radnicku klasu, koja u novonastaloj situaciji nije vise mogla da vraca kredite. U toj situaciji banke su klijentima oduzimale nekretnine, ali javlja se novi problem jer je sve veci broj nekretnina koje banka ima u posjedu a ne moze da ih proda na trzistu. Smanjenom potraznjom opada cijena nekretnina u takvom odnosu da banke ne da nemaju vise mogucnost zarade vec ne mogu da izvuku ni sopstvene novce, a sa druge strane te nekretnine im takve kakve jesu ne znace nista, niti sa njima imaju bilo kakvo pokrice. Od toga je sve pocelo. A sve sto je kasnije nastalo je domino efekat.
Naravno svako normalan bi postavio pitanje i rekao zbog cega su banke pristale na takve kredite sa niskim kamatama. Ali na trzistu kapitala novac ne predstavlja nista ako se ne ulozi, ako nije u igri, ukoliko ga drzimo u slamarici, sto bi rekao nas narod, onda on vrijedi nista. Treba ga negdje ulagati.
U prvom slucaju se ulaze u slaborazvijene zemlje kroz ogromne kamatne stope i vrsi se isisavanje kapitala iz tih zemalja i te zemlje se cine jos siromasnijim nego sto jesu.
Druga faza je kreditiranje drzava, davanje na zajam novca drzavama sve pod plastom pobljsanja drzavne ekonomije i socijalne situacije u zemlji, podizanja proizvodnje, a u reali radi se o jednom vjestom triku i olakom savremenom kolonizovanju zemalja, koje se nadju u vrzinom kolu i ne mogu da iz njega iskoce.
Da se vidjeti da se radi o ogromnim kolicinama novca koji se stalno uvecava i treba naci mjesto gdje ga dalje uloziti. U takvoj situaciji vrsi se smanjivanje kamata na takav nivo da se krediti ucine dostupnim svim socijalnim kategorijama, a uz minimum obezbjedjenja od zloupotrebe. I evo vidimo kako moze da sve to vrati.
Ali kako se sve to iz Amerike prenosi u Evropu. Pitanje za ostale clanove foruma. Neka se malo ukljuce u raspravu jer je tema kajnje zanimljiva.
-
Ivan Janković
Komunisti su strahovito lagali o svemu – izuzev o jednoj stvari: sve što su nam ikad rekli o kapitalizmu bila je sušta istina.
ruska narodna izreka, novijeg datuma
Teško je zamisliti napredno, slobodno, humano društvo – zasnovano na pohlepi. A liberalni kapitalizam bi hteo upravo takav BS da nam proda. Uz samozadovoljni slogan o najboljem-od-svih-loših-rešenja: sure is ugly, but it works.
Well, I have news for you: it doesn’t. It’s kinda broken. Kapitalizam je takođe puk’o, kojih dvadesetak godinica nakon svoje “istorijske” pobede. Jebote, opet propada svet, i opet preko naše grbače!?
Priča o naduvanom/probušenom tržištu nekretnina je zapravo samo još jedna piramidalna šema (srpski: Dafinment), sasvim nalik na dot.com bubble, samo još mnogo gabaritnija i dramatičnija, iako manje maštovita. Sistem je bio jednostavan do bola (još jedna sličnost sa Dafinom): kupiš kuću za milion dolara (koje nemaš, al’ ima banka i prosto ti ih gura u ruke) i kroz godinu dana si daj-bože otplatio 2% vrednosti kuće, ali sada već ta ista kuća vredi milion i dvesta hiljada dolara. Možeš da je prodaš i banci vratiš dug + platiš penale za prekid ugovora o zajmu (serblish: morgidž), minus ono što si već otplatio, minus razni advokati i real-estate agenti – na kraju balade si dobar minimum 100 tisuća, before taxes. Easy money. Glavni zamajac naše civilizacije: mit o lakom novcu! Pa zar smo, ako je već tako, i zaslužili bolje?
Naravno, jedini razlog zbog koga je tvoja kuća “dobila” neverovatnih 20% vrednosti u roku od samo godinu dana je to što je desetak tvojih komšija u međuvremenu došlo na istu ideju, dalje je sve stvar starog dobrog zakona o ponudi i potražnji. Samo što ulazak deset komšija u igru zapravo označava proširenje osnove piramide. A vaskolikim je bankarima, i privatnim i državnim, oduvek bilo savršeno jasno šta biva u trenutku kada piramida udari u demografske i finansijske granice koje sprečavaju dalje širenje osnove (fenomen poznat kao odlazak u tri Jezde materine) – ali ih to nije sprečilo da iz sve snage duvaju u dotični balon, dolivaju sub-prime kredite na vatricu, i broje zaradu. More easy money: svi su odjednom puni love, i banke i lahko-kreditirani građani - lako stečene pare se lako i troše, što je super za berzu i ekonomiju, sve živo se kupuje i prodaje i podivljali karusel se okreće sve brže i brže… Sada se svi dabome iščuđavaju nad bankarskim nemoralom i pohlepom, i nad kartkovidom politikom države, ali ta mi se naknadna pamet čini višestruko licemernom: bankari su zapravo samo radili svoj posao. Država je takođe radila svoj (liberalnokapitalistički) posao: pomagala biznisu da što brže i lakše zarađuje. (da i ne spominjem licemerje tzv. prevaranih, ovih koji su u momentu pucanja šeme ostali na dnu piramide: nikada mi nije bilo jasno otkuda dovoljno bezobrazluka bivšim Dafininim žrtvama da se kao nešto organizuju i potražuju nekakve pare!? Eto, neko ih je slagao da novac pada s neba, a oni naivni poverovali… Može, evo vaših para – samo prvo donesite potvrdu da ste maloumni.)
Aktuelni krah berze nije posledica kakve tragične greške, niti poremećaja, niti kriminala – nego je naprotiv posledica izuzetno uspešnog biznis-modela, koji je naprosto prerastao (i time razbucao) svetske finansijske okvire. Jerbo mu je tak’a, je l’ da, narav… ne zna da stane. Ta ružna reč, pohlepa, nije ništa drugo nego želja za sticanjem i uspehom, na slobodnom i fer tržištu – zbilja, ko sme da toj “želji” određuje i postavlja granice? I zar nije svaki takav pokušaj završio krahom i slobode i tržišta i svake pomisli na uspeh?
U pitanju je sistemski, neizlečivi “bug”: kapitalizam naprosto ne funkcioniše bez pohlepe. Pri tom će ga upravo pohlepa i sahraniti, možda baš sada, možda u sledećem cugu… Utešna i na empiriji zasnovana teorija za masovnu narodnu konzumaciju (niko međutim da se isprsi sa kakvim racionalnim objašnjenjem fenomena): recesije su ciklične i nužne, takva je zaboga “priroda” kapitalizma. U prevodu: nadajmo se da ćemo se izvući, makar još ovaj put.
Kriza se ovde još uvek zapravo ne oseća. Malo me sve podseća na leto 1991, dok smo leškarili na Adi Bojani, a neke su nestvarne vesti iz Pakraca do nas jedva dopirale… Svi smo pukli stravičnu lovu u penzionim fondovima, ali to za sada uglavnom uspešno ignorešemo. Prvo, to nisu “vidljive”, opipljive pare – u pitanju su novci koje možeš da koristiš tek kada se penzionišeš, a do toga, hvala na pitanju, ima još podosta. Drugo i važnije, samozavaravamo se gornjom pričicom o cikličnoj prirodi monstruma, to jest nadamo se “korekciji” tržišta. Tzv. “ma neće valjda!?” strategija, još jedna upadljiva sličnost sa 91-om.
Još nisu počela masovna otpuštanja po firmama, u ATM mašinama još uvek ima keša, benzin je štaviše pojeftinio. Jesen je, k’o za pakost, lepša neko ikada… Ovo piskaram u Starbucksu uglavljenom u ogromni shoping-mall u najvećem i najružnijem od svih vankuverskih predgrađa, Surrey-u. Nedaleko je veliko gradilište koje je “privremeno” u zastoju: preduzimač je kintu zajmio od braće Lehman. Vic je u tome što su svi stanovi unapred prodati (čekalo se po par dana/ noći u redovima, al’ da olabavim više sa dafinologijama) – sada se nesuđeni & nasankani stanari pomalo samoorganizuju, a preduzimač ih bestidno laže… Takođe, i država i sve banke redom se utrkuju ko će nas češće i usrdnije uveravati da je naša štednja “sigurna”. U prevodu, jedino što je sigurno je da bi jedan omanji juriš na banke dibidus ujebo stvar, beyond any repair. U Starbucksu i oko njega međutim strahovita gungula, šušte pune kese, šište latte-i, potrošačko-kafeinska groznica u punom zamahu. Teško će ovaj kontinent pregurati još jednu Depresiju.
Postoji još jedna vrsta pohlepe, koja je takođe bazičan pokretač liberalnog kapitalizma, ali je toliko masovna da smo morali da joj smislimo manje oštro ime: konzumerizam. Voleo bih da u ovome grešim, ali čini mi se da je tokom poslednjih par decenija konzumerizam potpuno srastao sa onim što se zove “the American way of life”. Mi ne možemo više da zamislimo život bez kuća u predgrađu, beskrajnih auto-puteva, duge vožnje do posla u našem velikom autu, bez kupovanja ogromne količine potpuno nepotrebnih i vrlo nekvalitetnih proizvoda, ali po neverovatno niskim cenama, bez naših ogromnih frižidera prepunih hrane u raznim gargantuanskim kontejnerima, itd… Zatim, tu su mase čudovišno debelih ljudi-žena-dece, konzumerizam u svom oralnom i perfektno banalnom obliku: prežderavanje. Konzumerizam kao bolest zavisnosti.
Niti smo mi, evidentno, u stanju da podnesemo sopstveno obilje, niti će ga planeta na duži rok preživeti…
…vreme je dakle sazrelo da se razmatraju alternative američkom snu. Tačnije, odavno je sazrelo – ali se niko iz tog sna ne budi dobrovoljno. Tako dathe meltdown takođe može da bude i wake-up call, ako bude pameti. Ili ćemo da osmislimo kakvu civilizaciju zasnovanu na nečem boljem od pohlepe – ili nas neće biti. Makar ne debelih…
-
OPASNO KOCKANJE U VOLSTRIT KAZINU
20.10.2008.
Kongres Sjedinjenih Američkih Država je sa bolom i nevjericom predstavio spasilački paket za Volstrit u cilju sprječavanja stagnacije američkog finansijskog sistema. Tih 700 milijardi dolara biće upotrebljeno da se zapuše rupe u sistemu, a vlade ...... širom svijeta krenuće istim putem. Američke finansijske institucije koje su se 2008. godine suočile s bankrotom, kao i one koje bi se našle u toj situaciji da vlada nije pritekla u pomoć, bile su u nevolji zbog nestašice kapitala.
Problem nije nastao zbog nedostatka kapitala u prošlosti, već je izazvan prekomernim prihodima dioničara, kao i novim zaduživanjem banaka u cilju dopune investicija. Ukoliko se ne preduzmu odgovarajuće mjere da se poveća minimalna aktiva banaka i drugih finansijskih institucija, prijeti opasnost da se kriza ponovi.
Anglosaksonske finansijske institucije poznate su po visokim cijenama akcija. Sa evropske tačke gledišta glad za dividendama i naglasak na kratkoročnim ciljevima koji karakteriše te institucije zadivljujući je i zastrašujući u isti mah. Investicione banke pobornice su minimalnih aktiva. Nedostatak aktive umnogome je posljedica koncepta „ograničene podobnosti“, što predstavlja podstrek za prekomjernu dopunu investicija. Štedni ulozi u finansijskim institucijama mogu lako biti izgubljeni u vrijeme finansijskih potresa, a samo ulozi koji su na vrijeme povučeni iz banaka mogu biti bezbjedni.
Manjak kapitala takođe je primoravao dioničare da unajme menadžere koji poput kockara rukovode investicionim kompanijama. Menadžeri pribjegavaju visokorizičnim operacijama, budući da znaju da dioničari ne mogu biti podjednako izloženi opasnosti. Taj rizik može ograničiti nivo investicija, što predstavlja rizik za štediše i vlade. Istovremena težnja da se aktiva svede na minimum i spremnost da se suoči s rizicima zarad većih dividendi izazvala je krizu u SAD. U teoriji, štediše i vlade mogu da predvide povećan rizik s kojim se suočavaju u slučaju kada kompanija pribjegne strategiji dopune kapitala. Tada se povećavaju kamatne stope, a država određuje veće poreze ili takse.
Ali, ova teorija nije u skladu sa stvarnošću. Zaduženi građani ne vide uvijek prednosti visokih aktiva i smanjenih kamatnih stopa, budući da nemaju informacije o mogućnostima razduživanja, a država ne pribjegava uvijek novim porezima da bi se prevazišao manjak kapitala. Upravo iz tog razloga kapital finansijskih institucija uglavnom je dvostruko skuplji od dužničkog, a ulaže se napor da se njegovo korišćenje svede na minimum.
Odredba o „ograničenoj podobnosti“ ne samo da je pretvorila Volstrit u kazino, već je i takozvana Glavna ulica prihvatila igru, budući da su vlasnici nekretnina bili pogođeni propisom u podjednakoj mjeri kao i kompanije. Kada građani s niskim primanjima podignu kredit da bi kupili kuće (nerijetko u punoj vrijednosti nekretnine), ono što je kupljeno uglavnom služi kao hipoteka, bez plaćanja dodatnih vrijednosti. Stoga, kupci znaju da će u slučaju skoka cijena nekretnina biti kadri da ostvare profit prodajom kuća ili novim zaduživanjem, dok bi u suprotnom praktično predali ključeve bankama. Imajući u vidu neizvjesnost u pogledu budućih cijena kuća, očekivali su profit, što ih je navelo da plate više. Kockanje na Glavnoj ulici izazvalo je sabprajm krizu.
Kriza se raširila jer bankarski sistem nije bio dovoljno zaštićen od rizika, a u pojedinim slučajevima izgledalo je kao da je imao koristi od takve situacije. Hipotekarne banke često su prodavale akcije investicionim, što se kasnije doživljavalo kao garant stabilnosti. Kupci takvih akcija nerijetko su bili izigrani jer agencije za procjenu nisu radile valjano i nisu obezbijedile pouzdane informacije. Imajući u vidu činjenicu da privatne agencije za procjenu tijesno sarađuju sa državnim, nisu uvijek u mogućnosti da kritikuju značajne klijente ili akcije koje oni prodaju. Velike američke investicione banke su do posljednjeg trenutka dobijale najviše ocjene, kao i rizične akcije koje su obmanule svijet.
Sve to objašnjava zbog čega su SAD zabilježile tako visok rast proteklih godina, uprkos činjenici da je ušteđevina mnogih domaćinstava bila gotovo ravna nuli, i zbog čega su stranci bili voljni da finansiraju rekordni američki deficit u vrijednosti višoj od pet odsto bruto nacionalnog proizvoda, što je premašilo stopu iz 1929. Taj period sada je okončan.
SAD moraju sprovesti suštinske reforme finansijskog sistema da bi zapušile rupe u finansijskom sistemu i ponovo zadobile povjerenje investitora. Ali, čak i kada to bude ostvareno, biće teško prodati akcije ostatku svijeta. Američka domaćinstva treba da nauče da gomilaju bogatstvo smanjenjem troškova, umjesto da ulažu u nekretnine. Ameriku čeka bolna decenija stagnacije.
Autor: Hans-Verner Šin
-
Zanimljivo bi bilo procitati knjigu "Protivrjecnosti globalizacije" autora Jozefa Stiglica dobitnika Nobelove nagrade iz ekonomije 2001.godine.Od 1993. do 1997. godine bio je clan, a zatim i presjedavajuci Vijeca ekonomskih savjetnika predsjednika SAD Klintona.Odatle prelazi u Svjetsku banku gdje postaje glavni ekonomista i visi potpredsjednik.Sada je profesor ekonomije i finansija na Univerzitetu Kolumbija u Nj. Jorku.Njegovo svjedocenje je znacajno zbog toga sto je i sam ocestvovao u odlukama Svjetske banke i MMF_a.Mozete iz njegovog svjedocenja da zakljucite kojim sve mehanizmima se sluzi vodeca bankarska elita radi stvaranja vjestackih kriza i izvlacenja svoje koristi.Posebno na primjerima velikih ekonomskih kriza u istocnoj aziji 1997. godine i 1998. godine u Rusiji,koja je finansijski bukvalno bila opustosena.Knjiga je izdata u okviru biblioteke "Ekonomija treceg puta"
-
Ekonomija je nauka koja će sutra da kaže zašto se danas nije desilo ono što je predvidjela juče. Malo je teško davati prognoze šta će se desiti i koliko će to na nas uticati. Uticaće sigurno manje ili više, direktno ili indirektno, recimo u Srbiji se to već osjeća na kursu dinara. NBS je manje-više vještački održavao nerealno visok kurs dinara u odnosu na evro, dinar je navodno jačao a cijene u dinarima rasle i tako su se direktno povećavali troškovi života. Na drugoj strani je ovakav razvoj sitacije pogodovao uvoznicima koji su naravno u Srbiji većina u odnosu na izvoznike u svakom pogledu i onom najširem sloju stanovništva koji je kreditno zadužen kod banaka kreditima vezanim za evro. Na taj način su građani mnogo lakše ispunjavali svoje dužničke obaveze, a banke svaki mjesec gubile dio očekivane dobiti, al ne lezi vraže dosjetili se strani bankari i povukli gro evra u svoje centrale van Srbije a onda kako je to neko lijepo napisao ''stari dobri'' zakon ponude i potražnje odradio svoje i cijena evra počela da skače. Na čemu će se sve zavrišti još se ne zna, ali eto prve posledice su stigle. Što se tiče nas u BIH to je zaista potpuno van naše moći, BIH ima ogroman spoljnotrgovinski deficit, nema monetarni sistem i ima admistrativnu valutu kontrolisanu spolja tako da makroekonomski gledano šta god da se desi niko unutar BIH na to neće moći realno uticati.
-
Što se tiče nas u BIH to je zaista potpuno van naše moći, BIH ima ogroman spoljnotrgovinski deficit, nema monetarni sistem i ima admistrativnu valutu kontrolisanu spolja tako da makroekonomski gledano šta god da se desi niko unutar BIH na to neće moći realno uticati.
Није да баш ништа не може да се уради, већ је питање да ли се жели или не жели нешто конкретно урадити како би се ефекти надолазеће економске кризе код нас што више ублажили. Наиме једна од битнијих ставки на коју се итекако може утицати је јавна потрошња и њено смањивање на прихватљив и издржљив ниво.
Затим би требало смањити државна и парадржавна тијела и расходе. Осим војске, милиције, школства, здравства, проблем чине и нека парадржавна тијела, која имају своје приходе али ти приходи нису тржишни, већ те приходе убирају путем не тако малих такси.
Затим неке институције се формирају, а старе институције које су претходно обављале те исте послове се не укидају што ствара све гломазнији и гломазнији, али не и ефикаснији чиновнички апарат.
Итд...
-
Tačno tako kuksi. To što si ti nabrojao bi trebalo uraditi bez obzira na svjetsku finasijsku krizu. Međutim to smanjenje javne potrošnje je korak na koji se po mom skromnom mišljenju neće lako odlučiti bilo koja vlada u BIH a pogotovo RS. To bi u startu značilo smanjivanje plata pa čak i otpuštanje radnika u državnim institucijama. Dalje u tom slučaju bi se moralo stopirati povećanje penzija i povući čitav jedan niz nepopularnih mjera, koji bi protiv te vlade okrenuo čitavu armiju glasača-budžetskih korisnika.
Međutim da se vratimo na temu, a to je ova đavolja kriza na koju mi ipak nemamo uticaja, između ostalog zato što BIH nema monetarnu politiku, već se ona određuje spolja. BIH ima KM (po ISO 4217 nomenklaturi BAM), koji spada u takozvane vezane valute (fiksno vezane za neku stranu valutu u našem slučaju evro ili neku drugu jedinicu vrijednosti npr. cijenu zlata) i nalazi se u kićenom društvu sa: antarktičkim dolarom, bjeloruskom rubljom, centralnoafričkim frankom, kubanskim pezom, eritrejskom nakfom, nepalskim rupijem i da ne nabrajam dalje. Makroekonomska svrha postojanja vezanih valuta je upravo sprečavanje inflacije i sprečavanje miješanja vlasti jedne države u monetarnu politiku. Da rezimiramo, šta bude se evrom biće i sa KM, a mi ipak nemamo nemamo baš nikakav uticaj na kretanje vrijednosti evra na svjetskom tržištu.
-
nema minut,sam završio post u izborima u SAD,pa reko dok imam inspiracije da svratim i u ovu temu!!!
e ima jedno 5 dana, kod mene u firmu došo nakav ćelo Englez, inače po zanimanju konsultant, jedno jako lijepo zanimanje,1500 eura mu je dnevnica ili ti 8 sati konsultovanja(sa ručkom i doručkom), mada ja mislim da je to ,ono muda pod bubrege ili ti da banalizujem, kada Bane Mojićević dođe kod nas pa uzme npr 1500eura, a u bg bi morao u 15 kafana da odpjeva da bi toliko zaradio. Nego što vam ovo pričam, došao ja to jutro na posao i moj najglavni boss lošmi ga meni zaduži, i ojadu pojadu, ja vasi dan sa njim,vozi ga vamo,vodi ga tamo,on nešto dipla i dođe 4 popodne mora frajer na aerodro ima avion u 17 i dnevnica 1500 eura, između ostalog, pita mene žena te radi za mašinom ko ti je ovaj, i ja joj kažem konsultant,blabla... i ona veli meni a boga mi i njemu, jes da on ne razumije, "neka malo da ova kriza svjetska potraje pa ću ja u London da ih konsultujem kako preživiti bez ikakvih primanja par godina, neću đece mi tražiti ni upola dnevnicu ko ovaj ćelo"!!!
tako da, moj zaključak je, ne boj te se, neće ništa biti što nismo vidjeli do sada!!!
p.s. izvinuti ću se kuksiju,safu,hercu... morao sam malo pojednostavniti ;D
-
Odličan post, samo što bih ga ja stavio u temu globalizacija, ali može i 'vamo.
-
:D :D :D, a joj, ja na posao jutros kad opet ćelo došao po dnevnicu, te ja lijepo pitaj da mi daju produženi vikend (šta da mu ja opet pomognem da zaradi svoju dnevnicu), odoh ja lijepo u moju veselu bileću,gdje su svi ljudi, počev od gradonačelnika VESELI!!!
MANI SE IZBORA u SAD, MANI SE SVJETSKE FINANSISKE KRIZE i MANI SE GLOBALIZACIJE, kukala nam majka!!!
-
Hoćeš reći MANI SE NESRETNIJEH :D :D :D :D :D
-
Ma kakva kriza.........to ce nas zaobic....nema od toga nista cak mislim da cemo bolje zivjeti kada bude ta kriza u svijetu!
-
Šta reci novo što do sada nije rekao niko, možda par provjerenih savjeta: svezati kesu (novčanik), voditi računa da se ne kupuje oodnosno ne troši novac na nešto što nije baš neophodno i najvažnije što manje jesti (umjesto 1 hljeba jedi pola, ono što ti ostane za sutra napravi poparu pod uslovom da imaš kajmaka i sira jer bez toga ne savjetujem je za jelo, ako tokom jela ti se učini da bi još mogao pojesti tada popij što više vode da popuniš praznine u želudcu tj da zabrekneš, tek nakon dugotrajne primjene ovih recepta možeš reći da kriza nije i neće uticati na tebe. Važno upozorenje; ne pretjeravati sa vecom dozom ovoga recepta jer se može desiti da se odvikneš od jela u potpunosti pa da završiš kao ona stara: taman ga naučio da ne jede a on crče ;D)
malo šale ne škodi nikome.
Ništa nas nije zaobišlo pa neće ni ovo, vjerovatno ako budu tekli planovi za privredni razvoj RS, tj. nove hidrocentrale, termoelektrane zatim izgradnja autoputa itd. odnosno, otvaranje novih radnih mjesta za realizaciju ovih pomenutih projekata i oživljavanje domaćih posrnulih firmi koje će biti kooperanti (npr moguce "Doboj putevi itd) dalja privatizacija itd omogućiće da RS i napreduje na privrednom planu ali glavno pitanje bi trebalo biti uticaj svjetske fin. k. na Bileću. Kada susjedne zemlje osjete veći uticaj ove krize a ona će po meni biti u 2009 tek u punoj formi, a uticaj se već dobro osjeća, može li neko reći šta će biti sa osnovnim proizvodom ovoga grada ( razne vrste obrađenog i neobrađenog kamena) od koga živi dvije trećine ako ne i jače bilećana, (informacija više-već je opala tražnja) što reče prinudna uprava "kukala nam majka". Loša situacija u buducnosti za Bilecu pored i ovako mrtve opštinske privrede koju niko pokrenuti neće. I za kraj stanje u zemlji ili uticaj svjetske ekonomske krize na odličan način oslikava berza koja je u totalnom kolapsu.
p.s. da Bog da da bude bolje nego li se nadam
pozdrav svima.
-
Ne treba se bojati krize. U krizi smo od rata(materijalnoj i moralnoj).Uostalom, sta jos moze u Bileci da propadne.
A o svjetskoj krizi ne treba da brinemo,jer ne znamo ni nama samima pomoci a pogotovu nekom drugom.
-
kriza je bogatim i onima koji su imali kapital, firme itd...a mi koji nismo imali teško da ćemo je osjetiti, jedino kroz svijet.
-
kriza je bogatim i onima koji su imali kapital, firme itd...a mi koji nismo imali teško da ćemo je osjetiti, jedino kroz svijet.
Kriza pogadja bogate tako sto ako su imali nekoliko miliona ili milijardi sada imaju koji milion manje.U svakoj krizi najvise stradaju gologuzi.
-
Pjesmica koju smo učili, a koja kaže da zima nije lav i da se zime ne boji ko je zdrav, danas više ne funkcionira. Zdravih nema, bolest je svjetska i svako mora da se plaši da će nas "gospodari" svijeta uvući u katastrofu po onoj provjerenoj maksimi svih apsolutnih gospodara "Poslije mene potop".
Sto se tiče nas, mi smo u krizi vec dvadeset godina i bicemo dok nas ne nestane, tužno i žalosno da žalosnije nemože biti... ???
-
Evropska Unija pretrpeće unutrašnje sukobe i nesuglasice zbog finansijske krize i pada vrednosti evra, a Nemačka i Francuska prete odlaskom iz Unije - finansijska kriza je uzdrmala celi svijet. Dok Amerika spašava svoju industriju vladinim subvencijama, uzdrmana Europa pokušava shvatiti što joj se dogodilo. 2009. će doneti nove otkaze te štrajkove, no oporavak bi se prema predviđanjima trebao dogoditi već u drugoj polovini 2010.
I ovdje se pominju teorije zavere, od toga da je kriza namerno izazvana krahom na američkim berzama kako bi se oslabile svetske ekonomije, a time i ponudilo rešenje u obliku Novog svetskog poretka. Kakvog, verojatno ćemo saznati na vreme.Sto se tice nas pa mi nismo nikako u krizi :'( imamo najstabilniju valutu u regionu koja se vjestacki odrzava vec dugi niz godina svaka nam cast do sada nas nista lose nije zaobislo pa nece ni ta kriza :'(