Ep o kurcu
Uloge:
- Kurati gospodin
- Čovjek iz mase
- Horski glas1
Mesto:
- Nebitno.
Kurati gospodin:
Nadljudsko će biti ubojstvo
koje ću izvršiti ulaskom međ' kurat svijet.
Horski glas:
Ako ubije gospodina, ostaje samo kurac! Samo kurac!
Kurati gospodin::
Gde da se denem, draga gospodo!
U koju baru žeđ svoju da utolim,
žeđ tešku, koja boli.
Boli cela pubična oblast,
bole pektoralisi!
Govori, mudra gospodo, govori!
Oh, presvete reči vaše biće upijene!
Svaku vašu zapovest ću slijepo slijedit',
jer meni više života nema.
Još mi krvca niz čoveka curka.
Presušit ću uskoro.
Govori, o premudra gospodo!
Čekam vaše reči.
Čovjek iz mase:
Dođe kao pojanje one Carice Milice kad odlazi gospodin kurati u rat na svetu zemlju kosovsku.
Kurati gospodin:
Tako nešto, gospod'ne.
Čovjek iz mase:
Da sam na vašem mestu, izašo bih međ pošten praznoglavi svet i počeo da spopadam ribice na ulici. Dovukao bih neku u mrak i nabio kurac u bulju, da vam reknem. A mene ovakvog neće hteti, vas hoće, vi ste viši čitavih desetak santimetara.
Kurati gospodin:
O, gospodine, osetiće kvarna vulva da mi je čo'ek loman, i opet ću biti na početku.
Čovjek iz mase:
To vam neće bit važno, o kurati gospodine, jer vi ćete s jedne sjahat, al na drugu se nakačit.
Kurati gospodin:
Ne vredi, presveti gospodine.
Noge su mi suhe,
ne mogu hodat.
Nesposoban sam da međ' bijeli svijet iziđem.
Sam sam kriv, gospodine, ne sporim to,
ali ono što mi dupetu mira ne da
to je ono kurato
što znam da ću,
ako li se budem opet na kakvu ženku nakačio,
pasti nanovo,
i gigantskim nosem o ledinu tresnut'.
I to će biti to.
Ostaću invalid,
evnuh bez glave.
U lomu sam, dragi gospodine.
Vazda me demoni gigantskim kitama po plećima biju;
ne mogu glavu dignut' sada.
Čovjek iz mase:
Morate se uzdignuti ukrućenjem sopstvenog kurca, morate se dignuti i pohrliti prvoj vulvi na koju naiđete, ne bi li divovi prestali da prete.
Kurati gospodin:
Mudro zborite, presveti gospodine.
Svaka reč vaša kilo zlata vrijedi.
Kad bih mog'o,
na čoveka bih teg obesio.
Strašan teg od četvrt tone,
pa da njime posle
mlade vulve plašim,
i čežnju im za vrat udaram.
Ali opet,
sada ištem mira.
Ljudski glas u daljini čujem.
Rado bih ga međj' prepone ritn'o
samo da me ostavi,
da ode svojim putem,
pa makar nikoga ne imao na ovome
svijetu bijelom.
Želim pobeć od ljudi,
pobeć od pičaka,
i sam svoj kolac da gulim.
Kada sam najniže bio
čovek beše najjači,
pantalone su mi pune bile
kvalitetnog mesa,
bio sam dole
ali čvrstog spolovila.
Ne znam, gospodine dragi,
mogu li ga iz bedaka dić.
Kola ga pregaziše,
carske kočije,
okovane zlatom.
Svaka četir' tone teži.
Gadnu muku čo'ek istrpe.
Moram ga sam neko vrijeme lečit,
masirat mu bedra,
kako bi se u čovečje stanje vratio.
Čovjek iz mase:
Meni se, o precijenjeni gospod'ne, čini da to ne behu carskije kočije, zlatom okovane, već nekakav siromah na biciklu, sa invalidskim sjedištem, što prođe prema pijaci ovoj varoškoj.
Kurati gospodin:
Eh, gospodine dragi!
Slijepom čovjeku i bicikl izgleda kao kočije carske.
Svejedno mu je
da l' to beše
siromah il' car,
on će radije videt cara
kako konjima vranim coveka mu gazi.
Čovjek iz mase:
To ste dobro kazali, premudri i prekurati gospodine.
Kurati gospodin:
Beše čudna priča međ narodom
kak je neki siroma,
oslabelog vida,
u uličnoj kurvi vid'o nešto.
Pred očima mu zatreperi sjaj
vaginalnog sekreta
i siromah reče:
"To je kruna!"
Nad'o se princezi,
nežnoj, vrloj,
princezi građe labuda
i grudima tikve.
Horski glas:
Grudima tikve! Grudima tikve!
Kurati gospodin:
Al' pokvarena kurva to bejaše,
siroma čoveka u zabludi je držala.
I misleći da čovek jadni
za bolje ne zna,
dala mu je da joj ribu onjuši.
Gadan smrad po nosu lupi siromaška,
suze mu potekoše:
"Smrdljiva kruna! to ne biva!"
Kao besni pas zaurla čovek,
i svi oni kojima reče da je princezu naš'o,
svi stadoše pljuvat' čoveka jadnog,
i svinjskim groktanjem imitirat' smijeh.
Horski glas:
Groktanjem! Groktanjem!
Kurati gospodin:
Siromah do prvog mosta dotrča,
poslednjim dahom izusti:
"Zar ja ubog, međ kvarni svet da se denem!"
I trenutak svoj ostavi
dubokom plavetnilu
koje je nosila reka.
Nekoć potom,
kurva prokleta
na most dovede jebača.
Horski glas:
Jebača! Jebača!
Kurati gospodin:
Rasnog vepra golemog buzdovana.
Tu mu analnu završnicu pruži
po ceni niskoj.
Kada se koitalna scena
strašno završila,
iz torbice svoje,
o prokleta kurva,
maramicu je izvadila
i seme jebača sa svog dupeta skinula.
Horski glas:
Dupeta! Dupeta!
Kurati gospodin:
Maramica niz reku ode
kao kakva mis'o,
kao jedna želja
davno utopljena.
A reka, plemenita tvorevina,
svačija majka,
poganu maramicu
očisti opskurne tečnosti.
Ostaje pitanje
da li je i siromaha
tako očistila
grešnih misli
i zaljubljenog pogleda.
I reka je svetlucala
svetlucala... kao kruna princeze.
Zavesa.
Čovjek iz mase:
E, znate šta sad, g. Kurati! Morate ovo da sačuvate od propasti. Ovo je najbolje delo koje vidjeh u ovijeh 24 godine.
Kurati gospodin:
Sekirom bih sebe po čelu, da me jebe afričko pleme.
Kraj.
Fusnota:
1 Upotreba horskog glasa koristi se od starogrčke tragedije kada je kroz glasove horskih pevača progovarao sam bog.