Autor Tema: Poezija...  (Pročitano 10022 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže fan

  • Iskusan
  • *
  • Poruke: 235
  • Ugled: +13/-8
    • Pogledaj profil
Poezija...
« poslato: 08.02.2009. 22:31:02 »
Napisite dio neke Vama lijepe pjesme, poeme, price....

Evo ja pocinjem...

Ako - Radjard Kipling (Rudyard Kipling)

Ako mozes da vidis unisteno delo svoga zivota,
i bez jedne reci da ga ponovo gradis,
ili da bez uzdaha ili protesta,
podneses gubitak onoga sto si dugo tekao;
ako mozes da budes zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi,
ako mozes da budes jak, a da ipak ostanes nezan,
da ne mrzis one koji tebe mrze, a da se ipak boris i branis;
ako mozes da slusas kako tvoje reci izvrcu nevaljalci, da razdraze glupake,
i da cujes kako luda usta o tebi lazu, a da sam ne kazes ni jednu laz;
ako mozes da sacuvas dostojanstvo i slavu,
ako mozes da budes skroman, iako si savetodavac kraljeva,
ako mozes da volis svoje prijatelje kao bracu,a da ti ni jedan ne bude sve i svja;
ako znas da razmisljas, da posmatras i upoznajes, a da nikad ne postanes skeptik ni rusilac,
ako znas da sanjaris, a da ti san ne bude gospodar,
da mastas, a da ne budes samo mastar;
ako mozes da budes cvrst, ali nikad divalj,
ako mozes da budes dobar,
ako mozes da budes pametan,
a da nisi cistunac i sitnicar;
ako mozes da zadobijes pobedu posle poraza,
a da te dve varke podjednako primis,
ako mozes da sacuvas hrabrost i glavu, kad je svi ostali izgube.
Tada ce sreca i pobeda biti zauvek tvoji poslusni robovi,
i ono sto vise vredi nego slava:
Bices Covek Sine moj!

Van mreže zajebi za to

  • Poznat lik
  • *
  • Poruke: 81
  • Ugled: +16/-4
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #1 poslato: 10.02.2009. 09:39:11 »
VASKO POPA

Vrati mi moje krpice


Padni mi samo na pamet
Misli moje obraz da ti izgrebu
Iziđi samo preda me
Oči da mi zalaju na tebe
Samo otvori usta
Ćutanje moje da ti vilice razbije
Seti me samo na sebe
Sećanje moje da ti zemlju pod stopalima raskopa
Dotle je među nama došlo

Vrati mi moje krpice
Moje krpice od čistoga sna
Od svilenog osmeha od prugaste slutnje
Od moga čipkastoga tkiva
Moje krpice od tačkaste nade
Od žežene želje od sarenih pogleda
Od kože s moga lica
Vrati mi moje krpice
Vrati kad ti lepo kažem

Slušaj ti čudo
Skini tu maramu belu
Znamo se
S tobom se od malih nogu
Iz istog čanka srkalo
U istoj postelji spavalo
S tobom zlooki nožu
Po krivom svetu hodalo
S tobom gujo pod košuljom
Čuješ ti pretvorniče
Skini tu maramu belu
Šta da se lažemo

Neću te uprtiti na krkače
Neću te odneti kud mi kažeš
Neću ni zlatom potkovan
Ni u kola vetra na tri točka upregnut
Ni duginom uzdom zauzdan
Nemoj da me kupuješ
Neću ni s nogama u džepu
Ni udenut u iglu ni vezan u čvor
Ni sveden na običan prut
Nemoj da me plašiš
Neću ni pečen ni prepečen
Ni presan posoljen
Neću ni u snu
Nemoj da se zavaravaš
Ništa ne pali neću

Napolje iz moga zazidanog beskraja
Iz zvezdanog kola oko moga srca
Iz moga zalogaja sunca
Napolje iz smešnog mora moje krvi
Iz moje plime iz moje oseke
Napolje iz mog ćutanja na suvom
Napolje rekao sam napolje
Napolje iz moje žive provalije
Iz golog očinskog stabla u meni
Napolje dokle ću vikati napolje
Napolje iz moje glave što se rasprskava
Napolje samo napolje

Tebi dođu lutke
A ja ih u krvi svojoj kupam
U krpice svoje kože odevam
Ljuljaške im od svoje kose pravim
Kolica od svojih pršljenova
Krilatice od svojih obrva
Stvaram im leptire od svojih osmeha
I divljač od svojih zuba
Da love da vreme ubijaju
Kakva mi je pa to igra

Koren ti i krv i krunu
I sve u životu
Žedne ti slike u mozgu
I zar okca na vrhovima prstiju
I svaku svaku stopu
U tri kotla namćor vode
U tri peći znamen vatre
U tri jame bez imena i bez mleka
Hladan ti dah do grla
Do kamena pod levom sisom
Do ptice britve u tom kamenu
U tutu tutinu u leglo praznine
U gladne makaze početka i početka
U nebesku matericu znam li je ja

Šta je s mojim krpicama
Nećeš da ih vratiš nećeš
Spaliću ti ja obrve
Nećeš mi dovek biti nevidljiva
Pomešaću ti dan i noć u glavi
Lupićeš ti čelom o moja vratanca
Podrezaću ti raspevane nokte
Da mi ne crtaš školice po mozgu
Napujdaću ti magle iz kostiju
Da ti popiju kukute s jezika
Videćeš ti šta ću da ti radim
Seme ti i sok i sjaj
I tamu i tačku na kraju mog života
I sve na svetu

I ti hoćeš da se volimo
Možeš da me praviš od moga pepela
Od krša moga grohota
Od moje preostale dosade
Možeš lepotice
Možeš da me uhvatiš za pramen zaborava
Da mi grliš noć u praznoj košulji
Da mi ljubiš odjek
Pa ti ne umeš da se voliš

Beži čudo
I tragovi nam se ujedaju
Ujedaju za nama u prašini
Nismo mi jedno za drugo
Stamen hladan kroz tebe gledan
Kroz tebe prolazim s kraja na kraj
Ništa nema od igre
Kud smo krpice pomešali
Vrati mi ih šta ćeš s njima
Uludo ti na ramenima blede
Vrati mi ih u nigdinu svoju beži
Beži čudo od čuda
Gde su ti oči
I ovamo je čudo

Crn ti jezik crno podne crna nada
Sve ti crno samo jeza moja bela
Moj ti kurjak pod grlo
Oluja ti postelja
Strava moje uzglavlje
Široko ti nepočin-polje
Plameni ti zalogaji a vostani zubi
Pa ti žvaći izelice
Koliko ti drago žvaći
Nem ti vetar nema voda nemo cveće
Sve ti nemo samo škrgutanje moje glasno
Moj ti jastreb na srce
Manje te u majke groze

Izbrisao sam ti lice sa svoga lica
Zderao ti senku sa svoje senke
Izravnao bregove u tebi
Ravnice ti u bregove pretvorio
Zavadio ti godišnja doba
Odbio sve strane sveta od tebe
Savio svoj životni put oko tebe
Svoj neprohodni svoj nemogući
Pa ti sad gledaj da me sretneš

Dosta rečitoga smilja dosta slatkih trica
Ništa neću da čujem ništa da znam
Dosta dosta svega
Reći ću poslednje dosta
Napuniću usta zemljom
Stisnucu zube
Da presečem ispilobanjo
Da presečem jednom za svagda
Staću onakav kakav sam
Bez korena bez grane bez krune
Staću oslonjen na sebe
Na svoje čvoruge
Biću glogov kolac u tebi
Jedino što u tebi mogu biti
U tebi kvariigro u tebi bezveznice
Ne povratila se

Ne šali se čudo
Sakrilo si nož pod maramu
Prekoračilo crtu podmetnulo nogu
Pokvarilo si igru
Nebo da mi se prevrne
Sunce da mi glavu razbije
Krpice da mi se rasture
Ne šali se čudo s čudom
Vrati mi moje krpice
Ja ću tebi tvoje
Neka je blagosloven onaj koji nema šta da kaže, a ipak ćuti.

Van mreže fan

  • Iskusan
  • *
  • Poruke: 235
  • Ugled: +13/-8
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #2 poslato: 10.02.2009. 18:42:57 »
Za njih biti drugaciji je greh - Dara Radojevic

Gomila, kao zivo testo,
sto sa dna vangle bubri i kvasa,
odredjuje ti pod suncem mesto,
agesivna , bezlicna masa.

Slicnost ceni, slepilo duse,
daltonizam u oku dobrotom smatra,
a neoprostivim grehom,
kada se smenjuju suze i vatra.

Predvidela ti puteve prave,
dozirala ti stranputice,
i prema svojim potrebama
obelezila uzbrdice.

Pobedices je ako uspes
smejuci joj se drsko u lice,
osvetljen fenjerom spstvenog oka.
da ides i dalje kroz precice!

Van mreže hud

  • Globalni moderator
  • Super član
  • *
  • Poruke: 735
  • Ugled: +77/-14
  • Pol: Muškarac
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #3 poslato: 10.02.2009. 20:14:05 »



Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja reč u šumu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

Jovan Ducic
Mudrome više koriste neprijatelji nego glupome prijatelji.

Van mreže fan

  • Iskusan
  • *
  • Poruke: 235
  • Ugled: +13/-8
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #4 poslato: 12.02.2009. 13:19:46 »
Vrata škrinuše...
O, duše O mila seni
O, majko moja O, blago meni
Mnogo je dana, mnogo godina,
Mnogo je gorkih bilo istina;
Mnogo mi puta drhtaše grudi,
Mnogo mi srca cepaše ljudi;
Mnogo sam kajo, mnogo grešio
I s hladnom smrću sebe tešio;
Mnogu sam gorku čašu popio,
Mnogi sam komad suzom topio ...
O, majko, majko O, mila seni
Otkad te, majko, nisam video,
Nikakva dobra nisam video ...
Il' možda misliš: Ta dobro mu je,
Kad ono tiho tkanje ne čuje,
Što pauk veze žicom tananom
Nad onim našim crnim tavanom,
Među ljudma si - među bližnjima -"
Al' zlo je, majko, biti međ njima
Pod ruku s zlobom pakost putuje,
S njima se zavist bratski rukuje,
A laž se uvek onde nahodi
Gde ih po svetu podlost provodi;
Laska ih dvori, izdajstvo služi,
A nevera se sa njima druži...
O, majko, majko, svet je pakostan -
Život je, majko, vrlo žalostan...

Đura Jakšić

Van mreže fan

  • Iskusan
  • *
  • Poruke: 235
  • Ugled: +13/-8
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #5 poslato: 15.02.2009. 13:11:37 »
ČEKAJ ME

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge niko ne bude čekao više
Čekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje dojadi svakome koji čeka
Čekaj me i ja ću sigurno doći

Ne slušaj kada ti kažu da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu
Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim
Neka se tako umore čekati i svi drugovi moji
I gorko vino za moju dušu nek piju kod ognjišta

Čekaj
I nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa
Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće

Nek rekne ko me čekao nije taj je imao sreće
Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala kao niko na svijetu

Van mreže fan

  • Iskusan
  • *
  • Poruke: 235
  • Ugled: +13/-8
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #6 poslato: 18.02.2009. 20:49:27 »
Za sve su kriva djetinjstva nasa

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
otežale i tužne.

Van mreže tier

  • Novi na forumu
  • *
  • Poruke: 24
  • Ugled: +1/-2
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #7 poslato: 30.05.2009. 15:47:38 »
Louis Aragon

Došao sam tebi kao što reka ide moru
Žrtvovao sam jednim potezom i svoj tok i svoje planine
Napustio sam zbog tebe svoje prijatelje i svoje detinjstvo
Svaka kap vode moga života upila je so tvoje neizmernosti
Tvoje sunce uništilo je moju prošlost pretke
Ti vladaš nad mojom krvlju nad mojim snovima nad mojim ludilom
Dao sam ti sve svoje secanje kao jednu kovrdžu moje kose
Spavam samo u tvojim snegovima
Razvalio sam svoju postelju rasterao svoje dobre vile
Odrekao sam se vec davno svojih legendi
U kojima su Rembo Kras i Dikas
I Valmor koja place u ponoci
Konopac Nervalov prekinuo se
I metak koji je ubio Ljermontova prošao je kroz moje srce
Podeljeno tvojim koracima
Razvejano tvojim pokretima
Ko zaljubljeni vetar neke šume
Ja idem za prašinom koja se jutrom goni iz kuce
I koja se strpljivo vraca neprimetno u toku citavog dana
Bršljan koji raste a da niko ne primecuje
Dok ga ne sakate u njegovoj vernosti
Ja sam izlizani kamen silom tvoga stalnog šetanja
Stolica koja te ceka na tvome uobicajenom mestu
Okno sa koga tvoje celo gori gledajuci u prazno
Petparacki roman koji govori samo o tebi
Otvoreno pismo zaboravljeno pre no što je procitano
Prekinuta recenica na koju vracati se nema znacaja
Trepatanje soba kroz koje se prošlo
Parfem koji ostavljaš za sobom
A kad izadeš nesrecan sam kao i tvoje ogledalo...

Van mreže zid

  • Extra član
  • *
  • Poruke: 675
  • Ugled: +51/-46
  • Pol: Muškarac
    • Pogledaj profil
Odg: Poezija...
« Odgovor #8 poslato: 09.06.2009. 23:39:20 »
Meditacije o Descartesu - De Škart - naslov trilogije

1. Predavanja iz Descartesa - de Škart

Predavanja iz Descartesa, iliti predavanja o
Descartesu, gospodine, u stvari su jedno
veliko govno; dakako, dosadna su, veoma su
anonimna i proeurospki orijentirana. Muški su
nastrojena i uopće ne prihvaćaju teorije feminizma
niti ikakvog -izma, osim dadaizma.
Šestorica ljudi kreativno čitaju Descartesova
govna i tekstovi su mu govna i ja
jako ne znam pisati.
Descartes se skinuo gol i šetao takav plažama -
čuvar plaže mu je rekao da to ne smije činiti
te mu je prigovorio zbog toga, no Descartes je
njemu uzvratio prigovorom i lupio ga je
svojim crvenim falusom po čelu.
(Falusom po čelu. Falusom po čelu. Lalalalalalalala)
Gospodin Descartes je 1649. pozvao Papu na
telefon i rekao mu: ,,Gospodine Papa, Vi
niste slon! Niti najmanje ne ličite na njega!"
Papu je to obradovalo i od sreće je
svog drugara Descartesa lupio falusom u čelo!


2. De Descartes Principia Philosophica

Descartes ne nosi gačiče.
Descartes čak ne zna ništa o ljudskoj spoznaji
budući da je njegova metodološka perspektiva upravo
perspektiva jednog majmuna.
Davno sam upoznao Descartesa danas dopodne
Descartes je upravljao mojim Umom, Nous-om
mojim i to nije Ivica znao. Ivica je u
to vrijeme prdio jako slabo.
Neki filozofi ne žele to uopće čitati, a oni koji to i
čitaju nisu liječnici volje za moć već su
oni 1644.
Jednom je to vrsta metafizike, drugi je to
put, pak, le Monde, Vrtlog, morfologija
ili samo mali pas
Descartes ne nosi gaćice, ali zato nosi grudnjake,
šarene grudnjake, bijele, plave, zelene, crne,
žute, grudnjake s grudima i bez grudiju.
Descartes besramno opisuje čovjekovo tijelo
i le Monde nije Descartesova mama. Circa.


3. O prirodi stvari Reneja de Škarta - O škartu (de Škart!)

Pravila za upravljanje duhom; str. 97.-119.
Rasprava o metodi; str. 9.-61.
Razmišljanja o prvoj filozofiji; str. 1.-178.
Osnovi filozofije; Osnovi ljudske spoznaje; str. 65.-97.

S. Joannes Amos Comenius
    Jan        Amos Komensky

De rerum humanarum emendatione
consulatio catholica

De Škart! De Škart! De Škart!
De Škart! De Škart! De Škart!

Van mreže hud

  • Globalni moderator
  • Super član
  • *
  • Poruke: 735
  • Ugled: +77/-14
  • Pol: Muškarac
    • Pogledaj profil
Одг: Poezija...
« Odgovor #9 poslato: 01.10.2009. 22:08:34 »
  Kad pogledom lutam po svetlim noćima,
  uvek se divim njenim moćima.
  Dok gledam kako zvezde sjaje,
  pitam se koliko će to da traje?
  Znam da njihov sjaj nikad prestati neće,
  zato često poželim da ja imam deo te sreće.

  Radovao bih se tome koliko mogu,
  potrčao i onda kad bi bio vezanih nogu.
  No sreća nije jedino u tome da čovek traje,
  sreća je baš onda kada, čovek sebe daje.
  Malo je onih koji znaju to, da sreća,
  baš tada može da bude mnogo veća.

  Malo ko sebe može davati potpuno i iskreno.
  To je moguće, onom pored koga je biće voljeno.
  Tad je sreća mnogo, mnogo veća.
  I ako se onda nesebično daje,
  niko od njih dvoje, zbog toga se ne kaje.

  Znam, svako bi mnogo toga dao,
  samo kada bi takve sreće više imao.
  Eto meni se desi to čudo,
  baš kada zaljubih se ludo.
  Otada svakog jutra lagan sam se budio,
  neki su rekli „mora da se zaljubio!“.

  Mogu oni misliti da moja pamet nije zdrava,
  kad malo njih i ne oseti šta je ljubav prava.
  Navikli su ljudi da se čovek za ženu nečim veže,
  ali to je često obruč koji njih samo steže.
  Među njima malo i retko ljubavi ima,
  ako je i bilo ona se gasi sa prošlim danima.

  Zato ne želim da me ljubav veže bračnim ugovorom,
  jer to vezu može napraviti velikom morom.
  Ni prstenom ljubav dvoje ne može jako da veže,
  to je samo mali metal koji njihove prste steže.
  Ljubav dve duše i tela, koja veže čisto i srcem,
  tada to je za njihovu dušu melem.

  Ja se nadam da kao mnogi, razočaran biti neću,
  jer ne želim da takve misli sad naruše moju sreću.
  Neka se veselim kad je ona pored mene,
  od toga da ne treznim glavu, i ne želim samo uspomene.
  Zato ne živim za ono nepoznato sutra,
  već živim za sva ona naša zajednička jutra.

  Njoj mogu reći ono što iz srca dolazi,
  priznati da sa vremenom to ne prolazi.
  Nije samo da srce takav osećaj ima,
  nešto još lepše nalazi se i u mislima.
  Želeo bi da to stanje dugo potraje,
  voleo bih da ono nikad ne prestaje.
Mudrome više koriste neprijatelji nego glupome prijatelji.